I četvrt stoljeća nakon rata u Bosni i Hercegovini su problemi ostali isti. Ponovno su se zaoštrile napetosti između sukobljenih političara. Poboljšanje stanja nije na vidiku, piše Thomas Brey za novinsku agenciju dpa.
“On je već duže vremena dezorijentiran i zbog svog (lošeg) karaktera u svađi sa svakim.” Tako je prije nekoliko dana drugi po važnosti predstavnik Bošnjaka Fahrudin Radončić okarakterizirao najvažnijeg političara Bošnjaka Bakira Izetbegovića. To je samo jedan primjer iz ogromne palete svađa i osobnih uvreda u Bosni i Hercegovini.
Jedan ujedinjavajući cilj ne postoji. Vođa bh. Srba Milorad Dodik želi polovicu zemlje koju kontroliraju Srbi radije već danas nego sutra odcijepiti. A Hrvati žele za sebe više autonomije.
Svi protiv sviju u BiH
Bošnjaci tvore skoro polovicu od ukupno oko 3,5 milijuna stanovnika. Oni vladaju zajedno s katoličkim Hrvatima (15 posto) u drugom dijelu država – Federaciji BiH. Pravoslavni Srbi tvore oko trećinu stanovništva. Svatko protiv svakoga, glasi moto u BiH.
Ali može još gore. Sva tri naroda njeguju konfliktnu kulturu i u vlastitim redovima. Posljedica toga je da u turističkom bastionu Mostaru, podijeljenom između Bošnjaka i Hrvata, već devet godina nisu održani općinski izbori, zato što su obje strane uredno omražene jedna kod druge te sprječavaju zajedničke izbore.
Uzroci blokade koja je dovela i do gospodarske i socijalne bijede su očiti. Državni ustroj kojega je sa završetkom rata progurao Zapad, zemlju čini nesposobnom za život: dva uglavnom samostalna entiteta, deset veoma autonomnih kantona i jedan grad kojim zajednički upravljaju entiteti – Brčko Distrikt. Daleko najviše novca se iz državne blagajne mora odvojiti za napuhanu administraciju.
Stranački vođa se brine o svojim “ovčicama”
Jedna nova konferencija o prerađenom mirovnom sporazumu se ne uspijeva održati zbog različitih ciljeva tri naroda. Bošnjaci žele jaku jedinstvenu saveznu državu, Srbi žele samo van iz nevoljene zemlje, a Hrvati već danas više teže susjedu Hrvatskoj nego u smjeru glavnog grada Sarajeva. Stanje je toliko beznadno da je prije dvije godine došlo do teških socijalnih nemira u kojima je zapaljena i zgrada Predsjedništva BiH u Sarajevu.
Glavni uzrok svih nevolja je, prema u međuvremenu veoma raširenom mišljenju u BiH i inozemstvu, nedemokratska struktura svih stranaka. One su ponaosob usmjerene na jednog vođu koji neosporno vrši svu moć. Njega se uvijek iznova bira, a zauzvrat se taj vođa brine o svojim pristašama, na primjer kad je u pitanju dobivanje posla u državnom aparatu ili državnim poduzećima. Taj vođa ih štiti i pred sudovima, pomaže njihova mala poduzeća putem javnih poslova i prikriva korupciju naveliko koju se tako još i hrani.
Taj vladajući sustav se, pored kontrole nad državom, gospodarstvom i pravosuđem, temelji i na jednom medijskom sustavu kojega su stranke podijelile među sobom. Putem upravljanja reklamama, bez kojih nijedan od mnogih medija koliko ih ima u BiH ne može preživjeti, na tom polju se također vrši utjecaj, kao i s postavljanjem šefova koji su odani strankama. Medije se tako u svako doba može instrumentalizirati kad se radi o tome da se prikrije sumnjive poslove stranačkih ljudi ili kad se treba ocrniti političke protivnike.
