Fin je rođen sa dva problema: sa krvlju koja sadrži veoma malo kiseonika i koja nije dopirala da pluća da bi se ponovo oksidisala, dok je krv bogata kiseonikom tekla plućima, ali nije dopirala do drugih organa.
Prije nekoliko decenija, djeca rođena sa ovim problemom nazivana su „plave bebe“, zbog modre kože.
Trideset odsto beba koje se ne liječe umre tokom prve nedjelje, 50 odsto tokom prvog mjeseca, a 90 odsto prije nego što navrši godinu dana.
U Finovom slučaju, privremena procedura morala je da se izvede nekoliko sati nakon rođenja – napravljena je rupa između dvije komore – ali da nije bilo druge operacije, opet bi uskoro umro.
Finova majka Ketrin (32) je učiteljica, a otac Filip (31) trgovac vinom. Njima je još u šestom mjesecu trudnoće rečeno da će biti problema sa srcem njihove bebe.
“Nacrtali su nam kako izgleda njegovo srce i pokazali nam kakva će mu biti cirkulacija. Kao da me je nešto udarilo u stomak. Ali onda su nam rekli da se to može riješiti, pa smo se osjetili veoma srećno što živimo u ovoj zemlji, u Londonu, blizu Svjetske zdravstvene organizacije”, kaže Ketrin.
Ketrin je rijetko kad bila sa sinom prvih dana. Da nije morala da ga doji, provodila bi još manje vremena sa njim.
Uprkos tome što je bolnica imala 97 odsto uspjeha sa ovom operacijom, operacija otvorenog srca na novorođenčetu veoma je ozbiljna stvar. Tokom operacije, majka i otac su sjedjeli zagrljeni i plakali.
“Ne ne, ovo je dobar dan”, tješila je sebe Ketrin.
Tokom četiri i po sata operacije, nijedan doktor nije pravio pauzu i operacija je protekla uspješno.
“To je dobro zato što je problem potpuno riješen”, kažu doktori.
Fin je smješten na intenzivnu njegu, a roditeljima je rečeno da je sve proteklo u najboljem redu.
Dan nakon operacije, Finov krvni pritisak je iznenada pao i hirurzi su morali ponovo da mu otvore grudi.
“Nisu mogli da shvate šta nije u redu, pošto mu je srce radilo kako treba. Doktor je propustio rođendan svog sina da bi došao. Neprestano je pratio Finovo stanje. Bio sam rastrojen tog dana kada su mi doktori rekli da ne znaju šta se dešava”, priča Filip.
Pokušali su sve, ali krvni pritisak nije htio da se digne, pa su morali da ga stave na bajpas, a time su samo kupovali vrijeme, jer to nije bio konačni lijek. Rekli su im da ništa više ne mogu da učine za njihovu bebu.
Ali Fin se izvukao i stanje mu se stabilizovalo.
Nakon toga su mi operisana crijeva. Dječiji sistem za varenje je veoma krhak, ali operacija je protekla dobro.
Nakon nekoliko dana, naišla je nova kriza. Finu je tečnost počela da se skuplja u plućima, pa nije mogao dobro da diše. Morao je da se podvrgne još jednoj proceduri kako bi mu izbacili nagomilanu tečnost.
Deset dana mu je rebalo da se oporavi od svega, pa je konačno pušten iz bolnice.
Danas je Fin dobro, ali ima ožiljke na grudima i stomaku, koji svjedoče o svemu što je preživio.
“U jednom trenutku sam se mnogo uplašila. Bio je siv, natekao od tečnosti u njemu i izgledo je kao da je mrtav. Sestra mi je tada rekla „On zna razliku između vašeg i doktorovog dodira. Može da vas čuje, može da vas osjeti – i to mu može pomoći da se oporavi“, sjeća se Ketrin.
Fin je sada star sedam mjeseci i izgleda potpuno zdravo. A njegovi roditelji su beskrajno zahvalni svima koji su pazili na njega kada je bio u opasnosti.
