Da smo otvoreni prema svijetu, da znamo uživati u životu, da nam ni savoir-vivre nije nepoznat pojam i da nas sve manje krase tipično njemačke vrline poput poslušnosti, discipliniranosti i točnosti – to je nama Nijemcima drago čuti. A to se tvrdi u studiji pod nazivom “Kako mi Nijemci dišemo” koja se temelji na reprezentativnom ispitivanju javnog mnijenja instituta YouGov.
Konačno, dakle, jedna studija koja nam pouzdano govori kako 80 milijuna ljudi u dobi između jedne i 101 godine misli, osjeća i postupa? Odgovor glasi: na žalost, ne. Iako se, mora se priznati, radi o studiji koja sadržava neke informativne i zabavne podatke iz svih područja života. Tako iz nje na primjer saznajemo da su Nijemci načitan narod: 58 posto stanovništva tvrdi da ima više od 50 knjiga na policama. Pritom, međutim, ne znamo radi li se o “visokoj” književnosti ili o “šundu”.
Kada imaju mogućnost izbora između vina i piva, 57 posto Nijemaca bi se prije odlučilo za vino nego za pivo. To zvuči “južnjački”, “mediteranski”. Ali činjenice, s druge strane, ukazuju da svaki Nijemac u prosjeku popije godišnje pet puta više piva nego vina. I – što ne stoji u studiji – da za bocu vina u prosjeku nije spreman dati više od tri eura. A to opet baš ne svjedoči o kozmopolitskom uživanju u kvalitetnoj kapljici.
Natruhe mačizma u wc-u i krevetu
Dalje nam studija govori da Nijemci rado putuju i da se ne libe ni udaljenih odredišta. Nijemci vole pizzu i tjesteninu gotovo jednako kao i kobasice i kiseli kupus. Drag mu je njegov automobil, ali ga ipak vidi samo kao uporabni predmet. Polovica muškaraca mokri s nogu i u njemačkim krevetima je najpopularniji “misionarski položaj”. Pritom bi bilo zanimljivije znati postoje li razlike u navikama i ponašanju mlađih i starijih, seoskog i gradskog stanovništva i (osim kad se radi o mokrenju s nogu) muškaraca i žena.
Ako se iz ove studije nešto može zaključiti, onda je to ovo: živimo u globaliziranom svijetu u kojem nacionalne posebnosti sve više zamjenjuje globalizirana kultura. Ako je posljedica toga da se germanski duh više ne povezuje s urlanjem naredbi i vojničkim stupanjem nego da vlada otvorenost prema svijetu, onda je to sigurno pozitivno. Ali ako se svaka nacionalna posebnost izgubi u jednoličnoj kaši pop-kulture, onda je to – šteta. Pored svog namještaja iz Ikee ne bi trebala nestati niti kičasta vitrina jeftine izrade iz pedesetih (mi to ovdje volimo zvati “barok iz Gelsenkirchena”) – bez obzira što je možda ružna.
Sve u svemu, trend ide u pravom smjeru: tako prošlo svjetsko prvenstvo u nogometu prošle godine nismo pobijedili s “tipično njemačkim” vrlinama nego sa španjolskom umjetnošću brzih pasova, s tiki-takom. Izazov koji je pred nama je ovu “novokomponiranu” njemačku kulturu prenijeti i na one koji glasno prosvjeduju protiv “odnarođivanja”.
*”Kako mi Nijemci dišemo” (“Wie wir Deutsche ticken”) je projekt instituta za ispitivanje javnog mnjijenja YouGov. Brojni znanstvenici su proveli anketu nad 1.000 njemačkih građana ispitujući ih o navikama i načinu života. Uz studiju je 10. kolovoza izašla i popratna knjiga koja na duhovit način pruža uvid u njemačku svakodnevicu.