Bukvica, biljka za liječenje rana, poznata je svim starim civilizacijama. U srednjem vijeku bukvica bilježi nove primjene u liječenju unutrašnjih oboljenja (žutica, kašalj, proljev), a danas ne postoji veći interes naučne medicine za njenu primjenu.
Nesumnjivo, bukvica je biljka za liječenje rana, reume, živaca i krvi, a iz tijela izlučuje sluz, vodu i vjetrove, te jača i umiruje tijelo. Liječi najteže rane koje teško zacjeljuju, u narodnoj medicini se upotrijebljava za ispiranje rana i obloge kod proširenih vena, gnojnih rana, gnojne zanoktice i čireva, ugriza životinja i insekata.
Narodna medicina upotrebljava čaj od lišća i cvijeta za liječenje bolesti želuca i crijeva (raznog trovanja, slabog rada želuca, katara, nadutosti, žgaravice, jake želučane kiseline, čira na želucu, proljeva), bolesti kože, plućne bolesti (astma, kašalj, bronhitis, tuberkuloza, magareći kašalj, iskašljavanje krvi), bolesti grla, jetre i žuči, bolesti živaca (relaksant živaca, tonik za živce), neuralgije, bolesti slezene, uha, oka, epilepsije, vrtoglavice, bolesti mjehura, reume i gihta, ženskih bolesti, cirkulacije mozga i glave, slabe memorije, vrtoglavice, slabog imuniteta i to naročito kod djece koja mršave.
Prašak od bukvice liječi neurasteniju, neuralgiju, histeriju, nesanicu, bol lica, Parkinsovu bolest, migrenu, glavobolju, padavicu, tuberkulozu, bolesti jetre, hronični reumatizam sa išijasom, reumu glave.
Prašak pomiješan s medom dobro je sredstvo za liječenje plućnih bolesti, a s vinom za grgljanje i bolesti zubnog mesa i grla. Suhi korijen bukvice u narodu se koristi za izazivanje povraćanja (emetik) kod raznih trovanja, a u obliku čaja kao detoksikant želuca, crijeva i jetre.
Kod jake glavobolje pomažu suhi listovi koji se puše kao cigareta. Nisu poznate kontraindikacije.
