Ipak, do sada je već više od 100 kuća poklonjeno ili prodato po nižoj cijeni od tržišne.
“Ganđi je previše daleko od mora da bi bio atraktivan za turiste”, objašnjava za britanski “Daily telegraf” Đuzepe Ferarelo, gradonačelnik ovog mjesta.
Ganđi je tokom 50-ih godina prošlog vijeka imao 16.000 stanovnika, a danas tu živi svega 7.000 ljudi.
Inicijativa za poklanjanje kuća je, prema riječima gradonačelnika, “pokrenula mehanizam ranije nepojmljiv u gradu centralne Sicilije”, gdje mjesta postaju sve manje naseljena zbog nedostatka privredne perspektive u tom regionu.
“Periodični talasi emigracije iz Ganđija započeli su krajem 19. ij, manje zbog siromaštva kojeg je oduvijek bilo u tim planinama, a više zbog agenata transatlantskih putovanja koji su lokalcima obećavali bolji život u Americi”, navodi Marčelo Saija, direktor mreže muzeja posvećenih emigraciji sa Sicilije.
Novi pristup problemu depopulacije u Ganđiju donio je priliku za rad lokalnim građevinskim radnicima i trgovcima i pojačao turizam.
Mnoge porodice su u Ganđiju živjele u nečemu što se naziva paljalore, strukturama nalik na toranj tipičnim za taj grad.
Na zemlji pokrivenoj slamom tu su bili smješteni magarci, kokoške i koze čuvane su na međuspratu, a na vrhu je živjela porodica.
Upravo ove strukture su među onima koje su ponudile gradske vlasti, koje su zapravo bile neka vrsta agenata za nekretnine, a vlasnici kuća su odlučivali da li će ih dati besplatno ili po nominalnoj cijeni.
Britanski sajt shelteroffshore.com ipak upozorava potencijalne investitore da prvo sa advokatom provjere vlasničku strukturu jer su kuće generacijama prelazile iz ruke u ruku i moglo bi da bude skrivenih troškova.
“Sicilija nije za svakoga”, navodi taj sajt.
