Ako je potreban još jedan dokaz o podjeljenosti belgijskog društva, onda ga je u petak ponudio dnevni list „Le Soir“. List je, pozivajući se na ispitivanje javnog mnjenja koje je proveo institut “Survey&Action”, objavio da se 40 posto Belgijanaca boji građanskog rata u zemlji između muslimana i nemuslimana. Bilo da je riječ o strahu od sugrađana islamske vjeroispovjesti, nevjerici zbog propusta u policiji ili nepovjerenju u kontradiktornu informacionu politiku vlade, sve je više dokaza da je borba protiv terora dovela zemlju na rub državne krize.
Formiranje vlade kao umjetničko djelo
Opasnost od raspada belgijske države je u proteklih nekoliko godina više puta crtana po zidovima. Prije svega konflikt između Flandrije, dijela zemlje u kojem se govori holandski jezik i Valonije, dijela zemlje u kojem se govori francuski jezik, iznova vode ovu državu do krajnjih granica izdržljivosti. Borba protiv terorizma izgleda da ovaj razvoj dodatno potpiruje. „U našem kraljevstvu nešto smrdi“, izjavila je prije nekoliko dana belgijska publicistica Béatrice Delvaux. Vlada to također ne negira. Ministar pravosuđa i unutrašnjih poslova je nakon napada čak ponudio svoju ostavku. Međutim, premijer Charles Michel je to odbio. Čini se da se vlada u ovoj krizi malo zbližava.
Ona spoznaje ono što je za sve odavno očigledno, a to je da u istrazi nakon terorističkih napada u Parizu i Briselu, belgijske vlasti i vladine agencije nisu sarađivale. Kritičari razlog za to vide u federalizmu koji kroz nove reforme vodi do nefunkcionalne države.
Pri tome federalizam bi trebao biti rješenje spora između Flamanaca i Valonaca koji decenijama opterećuje političku klimu u zemlji. Sveobuhvatnim reformama je Belgija 1993. godine zvanično od centralne preuređena u saveznu zemlju. Pri tome politika sve više kompetencija sa Brisela prebacuje na regione. Međutim, nepovjerenje i rivalstvo između pojedinih dijelova zemlje su ostali. Nezamislivo je da je nakon izbora 2010. godine bio potreban 541 dan za formiranje vlade jer stranke različitih jezičkih grupa dugo vremena nisu mogle dogovoriti koaliciju.
Stranke bez stranačkih prijatelja
Nakon nekoliko državnih reformi se došlo do situacije da je policija u Briselu podijeljena na različite policijske distrikte koji rade svaki za sebe. Prilikom komemoracije žrtvama nedavnih napada se pokazalo do kojih zabuna mogu dovesti različite kompetencije. Iako su snage sigurnosti ranije bile obavještene o planiranom maršu 400, većinski flamanskih huligana, policija u flamanskom predgrađu Vilvoorde je demonstrante preusmjerila u pravcu centra Brisela.
„To su morali spriječiti drugi koji nisu dorasli svoje odgovornosti“, žali se gradonačelnik dijela Brisela u kojem se govori francuski jezik Yvan Mayeur misleći na flamanskog kolegu Hansa Bonte koji sjedi u Vijećnici u Vilvoordeu. Bonte hladno podsjeća na dogovor sa ministarstvom unutrašnjih poslova da se huligani ne zaustavljaju i dodaje: „Inače bi ovdje napravili lom.“
To što Mayeur i Bonte pripadaju istoj socijalističkoj partijskoj porodici, koja se očito ništa ne pita, dokaz je odvojenosti partijskih organizacija u zemlji. Upravo u toj podjeli stručnjaci vide važan razlog za poteškoće u Belgiji. Jedna grupa stručnjaka odavno traži reformu prava na izbore koja bi omogućila stvaranje izbornih lista za cijelu Belgiju. „To je bez sumnje važan razlog za podjele u Belgiji. U Belgiji nemamo nacionalnu partiju koja nešto znači. Mi smo jedina država u kojoj postoji tako nešto“, izjavio je za DW politolog iz Brisela Dave Sinardet.
Sveukupne greške na državnom nivou?
Međutim, ne misle svi političari da su to glavni razlozi za krizu belgijskog federalizma. „Ne smatram da se Belgija nalazi pred novom državnom krizom. Također nemam utisak da će ponovo doći do konflikta građana koji govore različite jezike. Belgija je u osnovi funkcionalna država iako s polja djeluje da je veoma kompleksna i komplikovana“, izjavio je za DW Oliver Paasch, premijer male zajednice u Belgiji u kojoj se govori njemački jezik. Paasch umjesto velike državne reforme poziva na selektivno poboljšanje.
Ovdje su prije svih pozvani političari koji su na državnom nivou zaduženi za borbu protiv terora. Paasch se žali što razmjena informacija između pojedinih službi na državnom nivou u toku borbe protiv terorizma ne funkcioniše. On također zahtjeva bolju razmjenu informacija i dodatna radna mjesta u policiji i tajnoj službi. Osim toga, konačno se moraju ujediniti baze podataka različitih sigurnosnih službi. Do sada su savezna policija, pravosuđe ili naprimjer Koordinacijsko tijelo za analizu prijetnji (OCAM) svoje informacije isključivao pohranjivali kod sebe.
Podjela društva bi se mogla pobijediti u problematičnim četvrtima: „Belgijanci, prije svega tamo gdje postoje problemi, naprimjer u četvrti Molenbeek, trebaju daleko više investirati u integraciju. Kako u osobe koje imaju migracijsko porijeklo, tako i integraciju ljudi koji dolaze iz socijalno teškog okruženja. Nigdje više nije veći jaz između bogatih i siromašnih kao što je u toj gradskoj četvrti“.
