Mirisna kamera, prikladno nazvana Madeleine, pohranjuje sjećanja kao male kapsule parfema. Evo kako.
Za svoj magistarski rad na londonskom Central Saint Martins College of Arts and Design, umjetnica Amy Radcliffe izumila je kameru koja snima mirise umjesto slika.
Kamera nazvana Madeleine dobila je ime po kolačićima u 3.000 stranica dugom romanu Marcela Prousta u kojem su opisane njegove uspomene iz djetinjstva. Kamera za snimanje mirisa omogućuje korisnicima da sačuvaju mirise koji definiraju njihove živote.
“Vjeruje se da naši osjećaji imaju direktnu vezu s emocionalnim pamćenjem”, rekla je Radcliffe. Naime, nauka je utvrdila da miris može biti moćan pokretač sjećanja. Naši olfaktorni receptori, odnosno dio mozga koji obrađuje miris, integrirani su direktno u limbički sustav mozga koji je povezan s pamćenjem i emocijama.
Prema pisanju časopisa Wired, Madeleine koristi tehnologiju koju “naučnici kompanije koje se bave mirisima koriste već nekoliko desetljeća”.
Kamera Madeleine djeluje tako da korisnik stavlja staklenu lampu iznad objekta ili okoliša koji miriše. Crijevo za zrak privlači miris u zamku obloženu apsorbirajućom polimernom smolom.
Radcliffe je za Wired izjavila da je za neke mirise, poput agruma, potrebno svega nekoliko minuta da ih se snimi, dok za neke druge, primjerice miris kože neke osobe, snimanje može potrajati satima.
Radcliffe je za britanski Guardian izjavila da se nada da će mirisi zarobljeni uz pomoć kamere Madeleine jednom moći biti poslani, poput starog fotografskog negativa, u laboratorije opremljene strojevima za plinsku kromatografiju i spektrometriju.
“To je poput velikog električnog nosa”, objasnila je Radcliffe za Guardian opisujući ovaj analitički stroj. “On obrađuje čestice i proizvodi formulu u obliku grafa koji sačinjava miris. Iz te formule možete umjetno stvoriti točan miris”, rekla je.
Formula bi omogućila da se miris može ponovno stvoriti i pohraniti u kapsule. Korisnik bi kasnije mogao razbiti tu kapsulu i udahnuti izgubljeni miris kako bi oživio sjećanja.
