Trebam li joj to dopustiti?, pitanje je majke koju kći uvjerava da su “svi na Fejsu”.
I taj joj argument zasigurno stoji s obzirom na to da su na toj društvenoj mreži milijuni djece. Formalno to ne bi smjeli oni mlađi od 13, ali “zabranu” je i više nego lako zaobići. Uostalom, koja je razlika ima li dijete 12 ili 13 godina…
Na pitanje s početka teksta mnogi roditelji lako pristanu uz pojedine uvjete kontrole poput toga da znaju lozinku, ograniče vrijeme korištenja i slično.
Sve to skupa ne mora biti nimalo učinkovito jer je zapravo nemoguće kontrolirati sve prijatelje koje će dijete pronaći na internetu. Prema ranijem istraživanju Hrabrog telefona i Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, većina djece na svojem profilu ima između 300 i 500 prijatelja.
U stvarnosti nemaju ni približno uvid kolika je to skupina ljudi i mnoge od njih uopće ne poznaju.
Svejedno, Facebook je novo dječje igralište i u Hrvatskoj, a ono što dodatno zabrinjava jest da će virtualna prijateljstva posebno tražiti osnovnoškolci nižeg samopoštovanja, oni koji imaju slabiju podršku obitelji i lošiji školski uspjeh te oni koji su sramežljivi, usamljeni, zaključak je istraživanja prof. dr. sc. Vesne Bilić sa zagrebačkog Učiteljskog fakulteta.
Cyber asocijalnost
– Virtualna prijateljstva jako su važan novi fenomen, a mi o tome ništa ne znamo. Djeca kažu da imaju 200, 300 virtualnih prijatelja, a nemaju predodžbu koliko je to ljudi. Nekad proširuju svoja stvarna prijateljstva kroz virtualni svijet, nekad upoznaju nove ljude u virtualnom okruženju i dovode ih u svoj stvarni život tako da se stvarni i virtualni svijet isprepleću – objašnjava prof. Bilić koja je istraživanjem htjela provjeriti kvalitetu virtualnih prijateljstava osnovnoškolaca.
I utvrdila je da su to površna prijateljstva usmjerena na specifične interese. Za realna prijateljstva, objašnjava, treba se jako potruditi, dok se u virtualnom svijetu, kad se naiđe na problem, dovoljno samo isključiti, i to bez posljedica.
– Tako se stvaraju loše navike koje nisu beznačajne. Djeca se isključe i shvate da se ne moraju truditi, postanu cyber asocijalni – kaže prof. Bilić čiji je rad napravljen na uzroku 481 učenika sedmog i osmog razreda prosječne dobi 13,8 godina.
Među njima će se virtualnom svijetu najčešće okrenuti djeca nezadovoljna odnosom s roditeljima.
– Virtualni svijet kompenzacija je za ono što djeca nemaju u stvarnom životu. Roditelji bi trebali više raditi na kvaliteti odnosa. Zabrana korištenja interneta slabo pomaže, mora se raditi na dubljim promjenama, razvoju samokontrole, moralnih aspekata, odgovornosti za odnose i slično. Sramežljiva djeca koja često nisu prihvaćena u svojim razredima i djeca niskog samopoštovanja znatno više teže virtualnom svijetu. No i tamo se svađaju, odnosno uspostavljaju negativne interakcije.
Dakle, iako su u virtualnom svijetu zaštićeni, opet koriste loše komunikacijske obrasce kao i u stvarnom svijetu ili ne znaju komunicirati.
Opasnost zavodljivosti
Nadalje, djeca koja imaju slabiji školski uspjeh jako su usmjerena na virtualni svijet. Problem je što su nam važne brojke i tražimo što više petica pa djeca kojima to ne uspijeva često bivaju izolirana i logično je da u virtualnom svijetu traže djecu koja imaju slične probleme.
Njima se često događa da nailaze na razumijevanje i podršku pa se tamo počnu jako dobro osjećati, ali tu postoji opasnost zavodljivosti i da se ne rješavaju stvarni problemi – upozorava prof. Bilić ističući da djeca, što više teže virtualnom, istovremeno se sve više udaljuju od stvarnog svijeta.
Jedna je to od opasnosti kojima su izložena djeca na društvenim mrežama, a posebice ona djeca koja na Facebook odlaze nezadovoljna zbog ljudi i događaja iz svog života.