No Soros i Koch su, koliko god to bilo nevjerojatno, odlučili udružiti snage i zajednički financirati novi institut u Washingtonu. I nije riječ o bilo kakvom institutu. Quincy institut za odgovorno državništvo zagovarat će okončanje ratova i vojnih akcija u kojima sudjeluje SAD.
“Quincy institut promiče ideje koje okreću američku vanjsku politiku od beskrajnog rata prema energičnoj diplomaciji, u potrazi za međunarodnim mirom”, stoji u uvodnom tekstu na stranici Instituta koja je očito još u izradi.
Institut nazvan po predsjedniku koji je rekao da SAD “ne ide po svijetu u potrazi za čudovištima”
Institut je nazvan po američkom predsjedniku s početka 19. stoljeća Johnu Quincyju Adamsu, koji je u svom govoru 1821. rekao za SAD sljedeće: “On ne ide po inozemstvu u potrazi za čudovištima koja će uništiti. On želi slobodu i neovisnost svih. On je branitelj i zaštitnik samo svoje (neovisnosti i slobode).”
Ovaj znameniti citat o potrazi za čudovištima navodi se i na stranici Instituta uz sljedeće objašnjenje: “Vanjska politika SAD-a postala je odvojena od bilo kakve obranjive koncepcije američkih interesa i pristojnog poštovanja prema pravima i dostojanstvu čovječanstva. Politički vođe sve više šalju vojsku na skup, kontraproduktivan i neselektivan način normalizirajući rat i tretirajući oružanu dominaciju kao cilj sam po sebi… Rezultat je vanjska politika koja potkopava američke interese i gazi američke vrijednosti dok žrtvuje zalihe utjecaja koje je SAD prikupio.”
Drugim riječima, osnivači Instituta tvrde da je SAD-u potreban povratak miroljubivoj vanjskoj politici kakvu su zagovarali i njeni utemeljitelji.
Institut planira otvaranje u rujnu ove godine, piše Stephen Kinzer za list Boston Globe, koji je prvi pisao o ovom Institutu i njegovim nesvakidašnjim financijerima. Soroseve Zaklade otvorenog društva i Zaklada Charlesa Kocha donirale su po pola milijuna dolara za pokretanje Instituta. Još nekoliko imućnih donatora pridružilo se projektu i doniralo dodatnih 800 tisuća dolara.
Koch je s 50 milijardi dolara jedan od najbogatijih ljudi u SAD-u i na svijetu. Soros koji je dosad donirao čak 32 milijarde dolara svojim Zakladama otvorenog društva, težak je “samo” 8 milijardi dolara.
Kako su se spojila dvojica milijardera i donatora iz suprotnih političkih tabora?
Suosnivač Quincy instituta je Trita Parsi, bivši predsjednik Nacionalnog iransko-američkog vijeća. “Ovo je veliko. Ovo pokazuje kako je bitno okončati beskrajne ratove ako su oni (Koch i Soros) voljni ostaviti po strani svoje razlike i ujediniti se na ovom projektu. Dovest ćemo u pitanje temelj američke vanjske politike na način na koji to nije učinjeno zadnjih četvrt stoljeća”, rekao je Parsi za Boston Globe.
Na koje razlike Parsi misli? Za početak – Soros, mađarski imigrant u SAD-u židovskog podrijetla koji je kao dijete preživio Holokaust, redoviti je donator Demokratske stranke u SAD-u, dok su Charles Koch i njegov brat David među vodećim donatorima Republikanske stranke, kojoj pripada i predsjednik Donald Trump.
Soros je, dobro je poznato, omražen među Trumpovim simpatizerima i desničarima diljem svijeta, a u tim krugovima je vječna tema teorija zavjera, prvenstveno optužbe da upravo on na neki način potiče, orkestrira i financira dramatični val migranata u Europsku uniju i SAD. Vodeći teoretičar zavjera o Sorosu je nitko drugi nego mađarski premijer Viktor Orban, što samo potvrđuje do koje su mjere one ušle u globalni društveni krvotok.
S druge strane, braća Koch su možda i jednako zloglasna među američkim liberalima i ljevičarima zbog svog lobiranja za niže poreze najbogatijem sloju društva (takozvanih 1%), deregulaciju i privatizaciju te, među ostalim, zbog poricanja znanstvenih spoznaja o klimatskim promjenama i politike koja bi zaustavila te promjene.
I Soros i Koch se već godinama protive američkom intervencionizmu
Ipak, kritičari Sorosa s jedne i braće Koch s druge strane vjerojatno nisu svjesni da se i jedan i drugi ustvari protive agresivnoj vanjskoj politici SAD-a u kojoj se, kako tvrde kritičari, vojna akcija tretira kao prva, a ne kao zadnja moguća opcija.
Braća Koch, naime, pripadaju libertarijanskoj struji američkog političkog spektra i kao takvi, iako podržavaju vodeće republikance, razilaze se s njima u vanjskoj politici.
“Za mene je vanjska politika vrsta ludila. Mi stalno rušimo diktatore i onda ne dobijemo ništa bolje, a uništavamo brojne živote u procesu – trošimo bogatstvo, a izlažemo Amerikance smrti i ranjavanju. Što smo dobili zauzvrat?” zapitao se Charles Koch u televizijskom nastupu 2015. sa svojim bratom.
Soros, pak, unatoč maštovitim teorijama zavjere koje se roje oko njega, već godinama kritizira američki “Rat protiv terora” kojem naizgled nema kraja.
Još 2006., samo pet godina nakon napada na New York i Washington i tri godine nakon invazije na Irak, u članku za Wall Street Journal napisao je sljedeće: “Ne dovodi se u pitanje naša volja, nego naše razumijevanje stvarnosti. Beskrajni rat koji se vodi protiv nevidljivog neprijatelja nanosi veliku štetu našoj moći i ugledu u inozemstvu i našem otvorenom društvu kod kuće. Doveo je do opasnog širenja izvršnih (predsjedničkih) ovlasti, ukaljao je naše pridržavanje univerzalnih ljudskih prava, zakočio je kritične procese koji su u srcu otvorenog društva i koštao je mnogo novca.”
Soros i Koch dijele i neke druge zajedničke stavove: promicanje slobode govora, civilizirane javne rasprave i reforme pravosuđa, prvenstveno u segmentu zlouporabe droga.
Zagovarat će povlačenje iz Afganistana i Sirije, promjenu politike prema Rusiji, Venezueli, Kini, Iranu…
Osim Parsija, suosnivači ovog Instituta su stručnjakinja za međunarodne odnose Suzanne DiMaggio, povjesničar i autor Stephen Wetheim i umirovljeni pukovnik američke vojske i antiratni autor Andrew Bacevich, čiji je sin poginuo u akciji u Iraku 2007.
“Quincy institut će pozvati i progresivce i antiintervencionističke konzervativce da razmotre novi, manje militarizirani pristup politici. Mi se protivimo beskrajnom, neproduktivnom ratu. Želimo vratiti potragu za mirom u vanjskopolitičku agendu naše nacije”, rekao je Bacevich.
Konkretno, piše Boston Globe, Quincy institut će zagovarati povlačenje američkih snaga iz Afganistana i Sirije – što je Trump već naprasno najavio pa djelomično povukao dok su borbe s Islamskom državom još trajale – povratak nuklearnom sporazumu s Iranom, pomirljiviji nastup prema Rusiji i Kini, kraj politike smjene režima u Venezueli i na Kubi te oštre rezove u obrambenom proračunu.
Osim Boston Globea, otvaranje ovog antiratnog Instituta pozdravili su i lijevo liberalni portal Vox, konzervativni časopis National Interest i libertarijanski portal Reason, koji se djelomično financira sredstvima Instituta Charles Koch.
Neokonzervativac Bill Kristol: To bi bio povratak u tridesete
Reason je u svom članku prozvao i vodećeg “neokonzervativnog” političkog analitičara Billa Kristola, poznatog po svom zagovaranju rata u Iraku i drugih američkih ratova, koji je kritizirao Sorosev i Kochov projekt upozoravajući da bi to bio “povratak u dvadesete i tridesete” nakon “75 godina liberalnog međunarodnog poretka predvođenog SAD-om, utemeljenog na globalnoj prisutnosti SAD-a i podržanog američkom (vojnom) moći”.
“Izjednačavanje bilo kakve promjene vanjskopolitičkog statusa quo s izolacionizmom i udovoljavanjem je otužan i isprazan odgovor”, odgovorio je urednik Reasona Nick Gillespie Kristolu. “Za one među nama koji nisu nekritički vezani uz viziju američke moći koja, među ostalim, uglavnom odmahuje na katastrofe vanjske politike nakon 11.9., partnerstvo Koch-Soros je dobrodošao znak da istrošene, stare koalicije ustupaju mjesto novim savezima.”
Ono što osnivači Quincy instituta i mediji koji pozdravljaju njegovu viziju ne spominju jest da se američke vojne intervencije u zadnjih 20 godina međusobno razlikuju i po obujmu, metodama, uspjehu i svojoj opravdanosti. Borba protiv Islamske države u Siriji ili talibana koji su pružali utočište Osami bin Ladenu u Afganistanu zasigurno nije jednaka invaziji na Irak koja je izvedena pod sumnjivim, pa i lažnim izlikama. A daljnje povlačenje SAD-a iz konfliktnih regija koje je već počelo pod Trumpom i njegovim prethodnikom Barackom Obamom, oslobodit će daljnji prostor ruskoj, iranskoj i kineskoj projekciji moći, što je prilika koju će te sile prigrliti raširenih ruku.
No nakon niza izravnih i neizravnih, uglavnom neuspješnih vojnih intervencija u kojima su poginule tisuće američkih vojnika i stotine tisuća civila, često uhvaćene između različitih sukobljenih strana, sa zemljama koje su i dalje zahvaćene ratom, disfunkcionalne i/ili neslobodne, rasprava o alternativnom pristupu svakako je dobrodošla.
