Suština referenduma je predizborni marketing, u čemu je predsjednik bh. entiteta Republika Srpska ponajbolji političar u Bosni i Hercegovini; doduše – sve za narodne pare.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine poništio je rezultate referenduma održanog 25. septembra 2016. godine u Republici Srpskoj zato što je referendum proveden na osnovu Odluke o raspisivanju republičkog referenduma od 15. jula 2016. godine, za koju je Ustavni sud utvrdio da nije u saglasnosti s Ustavom BiH.
Mislite da je to nešto bitno? Ne, nije!
Na prvu bi se naivnom čitaocu učinilo kako Ustavni sud nešto radi u ovoj zemlji. Ustvari, riječ je o igrariji, preciznije – igrokazu, u kome učestvuju Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i Ustavni sud BiH.
Pravila igrice
Stvar je posve jednostavna. U predstavi za narod, Dodik mobiliše srpska nacionalna krvna zrnca raspisujući nekakav referendum, za koji sam veli kako je, zapravo, anketa. Suština ankete je predizborni marketing, u čemu je Dodik ponajbolji političar u BiH. Doduše, sve za narodne pare.
U narečenoj anketi je skršeno oko 1,5 miliona konvertabilnih maraka (750.000 evra) našeg novca. Dabome, i Dodik i ekipa su, što putem Narodne skupštine RS-a, što neobjavljivanjem rezultata u formi izvještaja u Službenom glasniku RS-a, zapravo poništili referendum i proglasili ga neustavnim.
Da, da baš oni! Po svemu narečenom, Dodik je paradoksalno ispoštovao odluku Ustavnog suda BiH. Upravo onog Ustavnog suda koji je poništio rezultate referenduma.
Dakle, ne može narod izmisliti referenduma koliko ih Dodik može poništiti. Jer, sva suština njegove vladavine upravo je u riječi “njegova”. Kad je entitet postao “njegov”, kad su Skupština i Vlada RS-a postali “njegovi”, na koncu, kad je narod postao “njegov”, Dodik je, u maniru malog i srednjeg privrednika iz Laktaša, osjetio potpunu komociju.
Pragmatičar sa krupnim kapitalom
U svijetu pragmatizma on je svoj na svome. Ne, Dodik nije niti socijalista, niti reformista, niti američki, niti ruski čovjek, a niti nacionalista. On je pragmatičar sa krupnim kapitalom, koji voli, štiti i cijeni ono što je njegovo.
Sa druge strane, Ustavni sud BiH je do kraja obesmislio svoje postojanje, jer nije u stanju pozvati, preciznije – prizvati, građanina Dodik Milorada na saslušanje. Zamislite sebe kako odbijate sudski poziv – bilo kad, bilo gdje – i ne snosite nikakve konsekvence. Prilično komotna situacija, ha?
E, tako se Dodik osjeća glede impotentnog, preskupog, neučinkovitog tijela, koje se intenzivno ne petlja u svoj posao, a odaziva se na ime Ustavni sud. Veliko ime za jedno veliko ništa. A, to ništa kako bi, valjda, opravdalo svoje postojanje, silne novce koji su u njega uloženi i enormne plate uposlenika, taj Ustavni sud BIH, onda proglašava Dodikovu anketu neustavnom. Anketu na koju je, vjerovatno, i sam Dodik zaboravio.
Volej iz Bakinaca
Sada već imate predstavu kako ta igra funkcioniše. Laktaški vožd je jedva dočekao ovaj naivni sudski volej i opaučio im je jednu medijsku šamarčinu.
“Narodna volja je neuništiva i nepromjenjiva. Ona je takva kakva jeste i nemoguće je da je neko posegao i za tim da na taj način donese odluku”, rekao je Dodik promptno za Radio-televiziju RS-a.
U svojoj tiradi dabome da nije zaboravio pomenuti kako je taj Ustavni sud strano tijelo, koje radi pod direktnim uticajem Stranke demokratske akcije. Ostalo je bila klasična Dodikova logoreičnost nacionalističke provenijencije, koja se sve jednako ponavlja.
Ali, vażna stvar… spomenuo je SDA i indirektno svog najboljeg saigrača na bh. političkom polju Bakira Izetbegovića.
Betmen i Bakir
Sjetiće se stanovnici manjeg entiteta, to je onaj čovjek koji je uz referendum, svesrdno iz Sarajeva, svojim izjavama radio na marketingu Saveza nezavisnih socijaldemokrata i hababa mu Dodika. I ne da je uradio posao, nego svaka čast. SNSD je do nogu potukao Savez za promjene na lokalu, a Bakir je učinio najveću uslugu Miloradu.
Vrijeme je da se Milorad oduži. A, kako drugačije nego istim sredstvima. Vrijeme je, velim, da se poljuljana SDA podigne iz nokdauna i da osim, čuvene Općine Centar, uradi nešto više.
Kako?
Pa vrijeme je da, recimo, Dodik počne pričati priču o novom referendumu, kako bi mobilisao bošnjački nacionalni korpus, a svi znamo da je SDA logistički najveći svjetionik bošnjaštva.
Čekajte, pa da… Dodik već priča o novom referendum. Ili referendumima. Postoji, doduše, u beta verziji, čak i referendumsko pitanje, a ono glasi: “Da li ste za to da se 23 perspektivne vojne lokacije na području manjeg bh. entiteta uknjiže na Ministarstvo odbrane BiH?”
Opaaa, počeli smo čeprkati po vojsci, po vraćanju nadležnosti, po mogućnosti stvaranja nekakve vojne jedinice RS-a. Dabome da je to budalasta hipoteza, ali ona neviđeno pali baš bošnjačko nacionalno tijelo. Neki će reći 2018. je daleko. Godina opštih izbora, ali nije.
Jahanje u tamniju budućnost
Pazite, sad – ako za dvije godine Bakir bude dovoljno plašio svoje birače kako će se pod Dodikom RS pokušati otcijepiti, kako se prijeti uvođenjem nekakve vojske RS-a, kao je ugroženo postojanje BiH kao teritorijalno jedinstvene države, eto mu pobjede.
A Bakir i Mile su, poput zakona akcije i reakcije, poput sijamskih blizanaca, vezani jedan za drugog, jašu (nas) i dalje. Ovaj reketaški dubl može ovako do besvijesti. I to ne samo zbog dijalektike unutrašnjih nacionalnih, ili bolje nacionalističkih odnosa, nego i zbog opozicije.
Koje opozicije, pitaće se mnogi i biti u pravu. Sa jedne strane Dodik je baš ujdurmom oko referenduma bukvalno uništio opoziciju u RS-u, koja sad može samo sanjati da će se nekako probiti do Skupštine na opštim izborima.
U Federaciji BiH situacija je malo komplikovanija, ali već postizborne koalicije na opštinskom nivou su pokazale da stranke u većem bh. entitetu bez problema mogu koalirati sa svima (pogledati koaliciju Demokratske fronte sa partijom ratnog zločinca Fikreta Abdića u Velikoj Kladuši, ili združeni SNSD-SDA poduhvat u rušenju nezavisnog kandidata u Bosanskom Petrovcu). Ima tih primjera napretek.
I na kraju ove skaske, ove jednačine: imamo Dodika, Bakira, referendum(e) i impotentno sudstvo i tužilaštvo kao konstante.
Bože, divnog li poligona za igru. Igru dvojice derana bez nadzora roditelja, koji, poput školskih huligana, pljačkaju, samo u ovom slučaju svoj narod ili narode – od volje vam, bez tendencije da će prestati. Dodik je čak nedavno rekao, potpuno u zbilji, kako ovako može još 30 godina. Ne, nije šala.
Narod pristaje da bude šišan
Sa druge strane, narod, demokratski na izborima, pa čak i putem referendum-anketa, pristaje da bude šišan. I ne postoji niti jedan jedini pokazatelj koji kaže da će biti drugačije.
Neki naivni legalista će se upitati: “Pa čekaj, šta ćemo sa Dodikom poslije 2018. godine? Ne može se kandidovati više kao predsjednik entiteta, a bio je prvi čovjek Vlade RS-a?”
Ali, hej, toliko funkcija, a sa svakom Milorad prevlači i dizgine vlasti. Sa druge strane, isto toliko prilika i za Bakira.
Na kraju krajeva, tu je referendum, izmađijaće on već nešto. Ustavni sud? Nemojte biti smiješni. Oni u ovakvom sastavu nemaju kapacitet, volju, želju niti moć da prozovu Milorada niti za nevezivanje pojasa u automobilu.
Srećni nam bili novi igrokazi.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
