Srbijanske državne institucije postigle su, na polju izvođenja zločinaca pred lice pravde, relativno malo u odnosu na broj počinjenih zločina, konstatuje u izvještaju pod naslovom Okončati kulturu nekažnjivosti za zločine po međunarodnom pravu, predstavljenom 4. novembra, Amnesti internešenel. Tokom oružanih sukoba una teritoriji bivše Jugoslavije, započetim prije više od dvije decenije, poginulo je 140.000 ljudi, a više od četiri miliona ih je prognano. Prinudno su nestale 38.884 osobe, na hiljade žena je silovano, a velika većina onih za koje se smatra da su odgovorni nije izvedena pred sudove, konstatuje ova organizacija. Sporost u pokretanju i okončanju postupka ukazuje na to da bi za kažnjavanje krivaca, po sadašnjem ritmu domaćeg pravosuđa, trebalo na stotine godina.
Politička volja se, konstatuje AI, svuda postavlja kao vrhovni uslov za kažnjavanje zločinaca, ostvarenje prava porodica žrtava, uključujući i pravo na reparaciju. Proces pridruženja Srbije Evropskoj uniji bio bi ubrzan uz primjenu mjera koje predlaže Amnesti internešenel, oslanjajući se na svoja terenska istraživanja i zaključke do kojih su došle domaće nevladine organizacije, prije svih Fond za humanitarno pravo.
U izvještaju se posebno komentariše sporost Tužilaštva za ratne zločine Srbije i iznosi konstatacija da je primjetno smanjenje broja optužnica koje se podižu.
“Pored toga, mnoge od njih su precizirane optužnice, a ne nove optužnice u novim predmetima; primjera radi, od šest optužnica koje je Tužilaštvo za ratne zločine podiglo, u dva predmeta radi se o izmjenjenim optužnicama, kada je, poslije žalbenog postupka, predmet vraćen na ponovno suđenje (slučajevi Bitići i Zvornik 5), u dva druga slučajareč je o preciziranim optužnicama u postupcima koji su u toku, uključujući i predmet Ćuška, u kojem istraga traje bar od 2009.Tokom 2013. podignute su samo četiri nove optužnice, dok je dosad, u 2014. podignuta jedna nova optužnica”, ističe se u izvještaju.
Amnesti internešenel konstatuje i to da je “pristup pravdi često spor i komplikovan zbog dužine trajanja istrage i vremena utrošenog na sastavljanje optužnice.”
“Zadovoljenje pravde takođe mogu da ometaju opstrukcija i zastrašivanje, o čemu govore i najnoviji izvještaji o istragama o otmici 19 civila u Štrpcima 1992. godine”, navodi se u izvještaju.
AI podsjeća na to da odavno traži pokretanje istrage i procesuiranje lica odgovornih za sakrivanje tijela etničkih Albanaca koje su na Kosovu ubile srpske snage, uključujući i one koji su odgovorni za prenos njihovih posmrtnih ostataka na teritoriju uže Srbije, kako bi bili uništeni ili ponovo sahranjeni (slučajevi Batajnica, Petrovo Selo i Perućac, prim. red.).
Ostaje i nakon okončanja ovog dokumenta pitanje da li će biti podignuta optužnica za slučaj Batajnica. Naime, 21. maja 2013. godine lišena su slobode dva pripadnika Žandarmerije, osumnjičena za zločine u Ljubeniću, na Kosovu. “Oni su dio grupe od pet osoba optuženih za učešće u ubistvu najmanje 65 albanskih civilasa Kosova, izvršeno u selu Ljubenić tokom aprila i maja 1999. Pomenuta lica takođe su optužena za deportaciju i prebacivanje posmrtnih ostataka (Batajnica)”.
Tužilaštvo je, kako se navodi u izvještaju, dobilo dokaze, svjedočenja više učesnika.
“Međutim, kada je tužilac objavio daje podignuta optužnica u predmetu Ljubenić, prenos posmrtnih ostataka u Batajnicu nije ni pomenut. U vreme pisanja ovog izvještaja optužnica u ovom predmetu još nije bila objavljena: ostaje da se vidi da li će i jedan visoki zvaničnik, odgovoran za operaciju prikrivanja, biti optužen”, konstatuje Amnesti internešenel u izvještaju Okončati kulturu nekažnjivosti za zločine po međunarodnom pravu.
