Najprije u zgradu osnovne škole, da bi potom bio izveden na strijeljanje na velikom platou pored Brane crvenog mulja. Srećom, iako izranjavan, uspio je preživjeti, jer jednom srpskom vojniku bilo mrsko da metkom “ovjerava” tolike žrtve. Poslije višednevnog skrivanja, zajedno sa još jednim sapatnikom, došao je do slobodne teritorije.
Nedžadu niko ne može govoriti šta je istina o genocidu kojeg zvaničnici iz bh. entiteta RS i Srbije sada već sistematski negiraju. Nedžad je genocid vidio svojim očima. I preživio. Izgubio je u genocidu oca, amidžu, brojne rođake, školske drugove, prijatelje…
Holandija želi da se “opere”
U razgovoru za Radiosarajevo.ba komentira presudu Vrhovnog sud Kraljevine Holandije od petka, a koji je potvrdio odluku Apelacionog suda iz 2017. godine prema kojoj je Holandija djelomično odgovorna za smrt 350 Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine. Ubijeni Srebreničani, za koje Holandija snosi odgovornost, istjerani su iz baze holandskog bataljona UN-a 13. jula 1995. nakon čega su likvidirani.
Kako je Vrhovni sud odlučio, država Holandija je kriva za odgovornost u omjeru od 10 posto, a u kontekstu procjene vjerovatnoće da bi zarobljeni muškarci preživjeli da su ih holandski vojnici zadržali u bazi.
“Holandija, kao i Srbija, nastoji da se “opere”, da se distancira od svega. Srebrenica je, međutim, holandski problem. Ako pogledamo na nekoj skali, zna se gdje je njezino mjesto, iako se zna i ko je najodgovorniji, ko je počinio zločin. Holandija ne može da svoju ulogu precrta i izbriše, pa ni sramnim sudskom presudama, gdje se igraju nekakvim procentima i slično. Naravno, dobro je da je donesena i takva presuda, ali to je mrvica, kap u moru… Preživjeli će se nastaviti boriti i da dokažu holandsku ulogu u Srebrenici. Znate, ne možete vi nazdravljati i piti s Ratkom Mladićem dok vam odvajaju i ubijaju ljude”, komentira Avdić.
Tačno deset dana od obilježavanja 11. jula i 24. godišnjice genocida u Srebrenici, kada je i Avdić potresno govorio obraćajući se u ime žrtava na komemoraciji u Memorijalnom centru Potočari, Srebrenica opet živi svojim ustaljenim životom. Na marginama interesa ostatka države, pa i glavnog grada BiH.
Taj grad je, kako je kazao i Avdić, danas prepušten onima koji negiraju genocid.
“Evo u petak su organizirali parastos ili slično u blizini naših zgrada. Crkva je podignuta na bošnjačkoj zemlji, tamo gdje srpsko stanovništvo nikada nije živjelo, kod bošnjačkih kuća. To je čista provokacija. Kažu da je bio i načelnik (Mladen Grujičić, op.a.), no ja ga nisam vidio”, opisuje nam Nedžad svakodnevnicu preostalih preživjelih Srebreničana.
Smeta ga jer domaće vlasti Srebrenicu posmatraju isključivo kao humanitarno pitanje.
“Meni se čini i, sve više imam utisak, da vlasti u BiH, a prije svega mislim na predstavnike Bošnjaka, ne znaju šta će ustvari sa Srebrenicom. Jednostavno, mi smo njima kamen o vratu koji moraju da nose, a ustvari ne znaju šta će s nama. To je problem. Gledaju u Srebrenicu kao humanitarni problem, umjesto da to bude jedno strateško pitanje, najvažnije. Nama ovdje treba sistem koji će nas štititi. Mi nismo gladni… Tako nastavljaju onu ratu politiku gdje su Unprofor i UN posmatrali Srebrenicu isključivo kao humanitarni problem, a nije se o tome radilo. Radilo se o prijetnji genocidom, koji se, na koncu, desio”, upozorio je.
Slično se, kaže on, i naše vlasti sada ponašaju.
“Gledaju kako da pomognu Srebrenici u tom materijalnom smislu. A nama, ponavljam, treba sistem koji će nas štititi. To je suština. Da kao žrtve genocida, poslije svega, imamo jednaka prava, kao i svi drugi. Mi to nemamo! Mi smo izbrisani (…) iz svih mogućih stvari. Prepušteni smo sami sebi, i to je sramota. Moramo ih uvijek prozivati i prozivat ćemo te naše vlasti”, ističe naš sagovornik.
Nadalje, kaže da do sada nije želio govoriti o neradu vlasti, jer su druge stvari bile u fokusu.
“Ali, definitivno se moraju početi vlasti prozivati zato što ustvari ne rade ništa. Idu ad hok od slučaja do slučaja”, govori Avdić.
Na ovom pitanju se, veli, testiraju i strateški interesi države.
“Sjećam se ocjene jednog od ratnih zločinaca, negdje sam je pročitao, gdje on kaže: “Naši preci su došli do Drine, mi smo prešli Drinu, na budućim generacijama je da završe posao u Bosni”. Ta rečenica sve govori. Čini mi se da su naši političari jedinstveni kada je Srebrenica u pitanju, da nisu podijeljeni. Ja se nadam da će Srebrenica biti faktor koji će ih ujediniti u mnogim važnim i strateškim pitanjima. Nadam se da će početi konačno shvatati i postavljati sebi pitanje da li će dozvoliti, ako nastave ovako, da Srebrenica postane dio neke nove srpske države u budućnosti”, upozorio je Avdić.
Ne bojim se, ali…
Dodaje kako do prihvatanja istine o genocidu u bh. entitetu RS i Srbiji ne može i neće doći jer su tamo, a prije svega u Beogradu, na vlasti ljudi koji su širili šovinizam devedesetih teško da će to prihvatiti.
“Prihvatanjem istine dovode u pitanje svoj projekt, a to je RS. Pola BiH je u pitanju… Borba za pravdu, protiv negatora genocida vrlo često spada na pleća nas preživjelih. Mi teško da tu borbu možemo dobiti. Mi smo puno toga izgubili, kao zajednica smo uništeni i teško da se poslije genocida ikada više možemo oporaviti. Zbog toga je vrlo važno da to drugi u Bosni shvate, prije nego i oni dožive genocid, te da uvijek podsjećaju na ove stvari i da iz toga nauče nešto. Da jednu lekciju izvučemo za svagda, jer je crvena linija pređena”, ukazuje Avdić.
Avdić na koncu kaže da nije uplašen zbog onog što vidi na sceni kako u BiH, tako i u regionu, ali da jeste zabrinut.
“Jer, imam i ja svoju djecu, kao i Vi. Jesam defitinitvno zabrinut s obzirom u kome smjeru stvari idu. Nisam siguran da ostatku ljudi u BiH to razumiju. Pokušavaju to ignorisati… Sredine poput Sarajeva žive svoj život i pokušavaju ići dalje. Manje sredine poput Srebrenice su pritisnute i ne mogu da maknu dalje. Definitivno sam zabrinut”, poručio je Avdić.
