Prije bilo kakvog eventualnog ukidanja bezviznog režima državama zapadnog Balkana, Evropska unija trebala bi zatražiti od nekih država članica Šengenskog sporazuma da pooštre svoje zakone o azilu, predlažu čelni ljudi nevladine organizacije Inicijativa za evropsku stabilnost (ESI) Gerald Kanus i Aleksandra Sstiglmajer (Alexandra Stiglmayer).
U otvorenom pismu što su ga prošle sedmice uputili Komitetu za građanske slobode, pravdu i unutarnje poslove (LIBE) Evropskog parlamenta, Knaus i Štiglmajer ističu da je činjenica da se broj lažnih azilanata iz 5 država zapadnog Balkana povećao za 320 odsto od dana kada je vizni rezzim ovim zemljama ukinut.
Ko je na meti
No, upozoravaju da su na meti zemlje koje imaju liberalan sistem razmatranja zahtjeva za azil.
U prvom redu radi se o Njemačkoj i Švedskoj u kojima ova procedura s zalbenim periodom traje i do sedam mjeseci.
– Broj tražilaca azila s područja zapadnog Balkana u ovom trenutku iznosi 41.500. To je 60 odsto više u odnosu na 2011. godinu i 320 odsto visse nego prije ukidanja viznig režima za ove zemlje. U Njemačkoj je najviše tražilaca azila iz Srbije. Istovremeno, samo za njih 0,2 postotka odobren je azil
Postavlja se očito pitanje – zašsto se broj tražilaca azila povećava kad je očito da su šanse da azil dobiju visse nego minimalne – pissu Knaus i Štiglmajer.
Oni citiraju izvještaj ESI- ja “Spašavanje bezviznih putovanja” gdje navode da su Njemačka, Švedska, Belgija i Luksemburg na meti potencijalnih lažnih azilanata upravo zbog dugih procedura odlučivanja u tim zemljama.
I dok nadležni odlučuju, “azilanti” imaju osiguran smještaj, ishranu, odjeću, školovanje za djecu, te medicinsku brigu. Na sve to mnogi ostvaruju i pravo na džeparac, koji po porodici može doseći i 800 eura mjesečno.
Knaus i Štiglmajer kompariraju ove četiri zemlje s iskustvom Švicarske, gdje je procedura za odobravanje azila s četiri mjeseca skraćena na četiri dana.
Izrazit pad
– Sa 750 u avgustu, broj tražilaca azila u decembru u Švicarskoj spao je na 65 državljana iz pet balkanskih država – naglašavaju Kanus i Štiglmajer.
Oni su stoga predložili da se prije odluke o suspenziji bezviznog režima, zemlje članice Šengena obavežu da promijene svoje zakonodavstvo. Uz skraćenje procedura za razmatranje aplikacije za azil, oni predlažu i da se 5 balkanskih država proglase “zemljama sigurnog porijekla”. Ta praksa ne bi bila ništa novo jer je već okušana s Rumunijim i Bugarskom, prije njihovog ulaska u EU i dala je odlične rezultate.
“Zemlje sigurnog porijekla” su one u kojima se provide zakoni protiv diskriminacije i sstite prava manjina. Knaus i Štiglmajer
Primjeri Njemačke i Francuske
Prvi ljudi ESI u pismu Evropskom parlsmentu navide dva primjera – Njemačku i Francusku.
– nedavni razvoj događaja u Njemačkoj potvrđuju da skraćenje procedure jeste ključno. U periodu oktobar – decembar Njemačka se baš potrudila i period za razmatranje azilantskog zahtjeva s 3 mjeseca skratila na devet dana. Broj azilantskih aplikacija koje su s područja zapadnog Balkana s 6.600 u oktobr spao je na 1.000 u decembru.
Suprotan trend zabilježili smo u Francuskoj. U martu prošle godine, Albanija je skinuta s liste”zemalja sigurnog porijekla”. Proces odluchivanja s 3-4 sedmice produžio se na čak 6 mjeseci. To je dovelo da se broj albanskih azilanata poveća sa 500 u cijeloj 2011. Na 2.300 u 11 mjeseci prošle godine.
