Međunarodna fondacija za mucavost procjenjuje da taj poremećaj ima oko 60 miliona ljudi u svijetu. Ne postoji lijek za mucanje i niko zapravo ne zna šta je uzrok, iako se smatra da nasljedne osobine, a sada i emocionalna narav, imaju u tome ulogu.
– Nemogućnost komuniciranja vodi u frustraciju i bijes, a ponekad povlačenju, kaže profesor Edvard Kontur sa Univerziteta “Vanderbilt” u Nešvilu, u državi Tenesi. – Jednostavno ne možete komunicirati kada to želite, o onome šta želite, s kim želite i kako želite. I to može biti uzrok brojnih problema. Svako to može shvatiti, jer je veoma frustrirajuće.
Profesor Kontur je proučavao 111 djece starosti od dvije do pet godina. To je starosna grupa u kojoj mucavost postaje veoma vidljiva. Iako je ova studija rađena u Sjedinjenim Državama, djeca svugdje u svijetu podjednako doživljavaju svakodnevno igranje, školu i naporan rad.
Dječaci su tri puta više sklona mucanju nego djevojčice. Premda postoji genetska veza u porodici, Kontur je, također, ustanovio da mnogi od ovih malih mucavaca tipično postaju razdraženiji prilikom komunikacije u naizgled normalnim situacijama u igri.
Toj djeci obično treba više vremena da se smire, kada se već jednom uzbude. Njihova emocionalna reakcija tada izaziva mucavost.
Kontur kaže da roditelji i učitelji mogu pomoći djeci tako što će im omogućiti opušteno okruženje, koje pruža djetetu mnogo šansi da govori. Obavezno je uzdržati se od kritike ili biti ljut kada dijete ne može izgovoriti riječi i potražiti pomoć logopeda koji može raditi sa djetetom. Ako se sve to radi, postoji velika vjerovatnoća da se mucavost prevaziđe.
