Spremnost na prve korake dijete bi trebalo pokazati samo, svojim nogicama, a ne vješajući se za maminu ruku koja onda iskrivljuje kičmu i u stvari produžuje period da dijete samo od samostalnog puzanja i dizanja dođe do svojih prvih koraka.
Bebin prvi samostalni korak definitivno spada u datume koji se pamte čitav život. Svaka će se mama rado pohvaliti da je njeno dijete vrlo napredno jer je prohodalo prije prvog rođendana na što će mame čije je dijete još uvijek relativno lijeno i nespremno reći “ma meni nije važno kada će to biti, jednog će dana sigurno prohodati”. E upravo u tome ponekad i je poanta. Nijedno dijete koje prati normalan razvoj nije dočekalo peti rođendan, a da još uvijek nije prohodalo. Dakle, strpljenja mame jer i vaše će dijete krenuti samostalno u svijet istraživanja. A hoćete li vi pritom trpjeti to je na vama da odlučite.
Naime, mnogi roditelji, u želji da njihovo dijete hoda, intenzivno učestvuju u njihovim prvim koracima. Svaka mala pomoć je naravno dobrodošla, no djeca pametna kakva jesu, vrlo dobro znaju iskorištavati takvu situaciju. Govorimo naravno o držanju ručice kada dijete počinje vodati svoje mame okolo naokolo. Ukoliko je njihov koračić još uvijek vrlo nesiguran to će više ličiti na povlačenje bebe lijevo-desno, čas prema jednoj, čas prema drugoj igrački. Već za dan dva dijete će polako prestajati puzati kako bi došlo do onoga što ga zanima jer će mu biti mnogo zabavnije do igračke doći zajedno sa svojom mamom. Bebaču će to biti igra, a roditeljima, pogotovo onima više građe, sve naporniji trening. Naravno, nema toga što nećemo napraviti za svoje dijete pa će i takvo krivljenje kičme, besciljno hodanje od tačke A do tačke B, pa C, D… biti nešto što mamama kao neće biti teško, no time zapravo radite medvjeđu uslugu i sebi i svom zlatu. Beba će samostalno prohodati kada za to bude spremna, odnosno kada njen živčani sistem i tonus mišića, uz odgovarajući pravilan odnos između dužine ruku, nogu, trupa i glave bude razvijen koliko treba. Sve dotad hodanje, odnosno vješanje za ruku, ne samo da neće rezultirati bržim samostalnim hodanjem, već će se time često odužiti period od samostalnog stajanja do prvih sigurnih koraka. Da ne govorimo o velikoj uštedi vremena koje će mama dok njena beba samostalno puže po kući imati za neke druge stvari.
Drugim riječima – ako je vaša beba više znatiželjna nego zaista spremna za prve prave samostalne korake tada joj svakako ostavite dovoljno vremena da samo dokaže tu spremnost, a to će ponajprije dokazati samostalnim hodanjem uz pridržavanje za komad stabilnog namještaja. Tome će prethoditi samostalno podizanje i čvrsto stajanje, a to je ono na čemu možete ustrajati i što možete malo forsirati kako bi bolje izvježbali njihove nogice i bolju koordinaciju pokreta.
Koraci ka prvim koracima
1. Potičite dizanje i hodanje uz namještaj kroz igru. Ovaj korak može biti vrlo jednostavan ako ćete bebi primjerice na dvosjed poslagati njemu omiljene igračke te kroz igru neke igračke pomicati dalje, neke trknuti na pod uz zabavni hop, i obavezni bravo-pusa kada je digne i vrati na svoje mjesto. Dizanje, spuštanje i prvi koraci bit će sve bolji, čvršći i samostalniji.
2. Gradite mu samopouzdanje
Kako se za poticanje puzanja preporučuje pomicanje omiljenih igračaka prema naprijed, isto pravilo vrijedi i za prve korake. Igrajte se, hrabrite svoje dijete da krene, budite uz njega da se ne lupi i svakako hvalite svaki njihov pokušaj koraka. Budite uvijek blizu njega da se ne lupi jako kako ne bi gubilo samopouzdanje, ali pritom ipak nemojte biti previše zaštitnički nastrojeni.
3. Neka beba nauči padati
Dizanja često nema bez padanja pa zato djetetu dopustite da nauči i padati jer i to je dio odrastanja i razvoja! No bez panike i pretjeranog tješenja jer se bebač pri padu na guzu sa svoje visine neće povrijediti, ali će zato vječito plakati ako vi od svakog pada napravite paniku. Radije recite hop, hopala, poticajno se nasmiješite i time pokažite da mali pad zaista nije ništa strašno.
4. Padovima se trenira spretnost
Kada dijete jednom nauči sigurno padati tada će i njegovi prvi koraci proći s mnogo manje straha. Krenut će, pasti, dići se i ići dalje i korak po korak bit će spremno samostalno hodati bez ičije pomoći te će i kasnije kada hod postane sigurniji i brži lakše prebroditi sva ona neminovna spoticanja i padanja.
