Toliko se ovih dana pozivamo na jedinstvo i zaklinjemo u isto, kao u onu čuvenu slamku spasa za koju se davljenik hvata, a zaklinjući se i pozivajući na isto nikad dalji od njega nismo bili. Žalosno je, u šta smo se pretvorili i za kakve mizerluke prodajemo tu svetu riječ jedinstvo koja nije tek samo riječ nego je i Božansko svojstvo. U riječi jedinstvo krije se i riječ Jedan, a znamo na koga se se odnosi riječ Jedan, Jedinstveni, Jedini. Smijemo li mi smrtnici tako olahko da se igramo takvom svetošću, treba da se zapitamo? Ovi što pozivaju na jedinstvo, izgubili su sve ostale argumente koji su čovjekove prirode, koje razumiju svi ljudi i koji su opipljivi, jer bi trebali da budu potvrde da njihove riječi prate njihova djela. A oni od djela imaju samo pusta obećanja. I tako u nedostatku djela i argumenata, posežu za Božanskim sifatima, da zamućuju pamet narodu, a jedinstveni nisu ni sami sa sobom, i u sebi su posvađani sa dvije ličnosti jedne koju glume i prikazuju narodu i druge što u stvarnosti i jesu.
To je sve dio političkog marketinga i udvaranja narodu s predumišljajem. Jedinstvo se ogleda u ljubavi. Ljubav se ogleda u spremnosti da dajemo sebe za dobrobit zajednice, društva, nacije a ponajprije za dobrobit države. Iza nas su godine koje su svjedoci, da u ovoj državi BiH je bilo svega osim ljubavi. Najviše je bilo vlastitog interesa i interesnih grupa, a tamo gdje se useli interes ljubav se sama deložira iz poštovanja same prema sebi.
Politika je odavno prestala biti plemenita vještima. Postala je sredstvo za lagodan život onima koji se odluče baviti njome. Odavno politika ne teži kompromisu i dijalogu, nego zastupa jednoumlje i monolog, i od naroda koji je razumom obdaren i koji bi trebao težiti razvijanju vlastitog mišljenja pravi papagaje koji samo ponavljaju mišljenje onih koje slijede. Sve bi ovo i nekako bilo prihvatljivo, ali ni u kojem slučaju odobreno, da se ovakav način političkog razmišljanja nije uvukao i u najznačajnije institucije jednog naroda, odnosno u institucije koje bi trebale da budu neovisne o svemu izuzev Gospodaru, institucije koje bi morale znati da se Božija svojstva ne smiju petljati sa političkim željama naredbodavaca koji, (a sve je više očito upravljaju ovim institucijama). Pod institucijom mislim na Islamsku zajednicu u BiH, koja je pod apsolutnim patronatom SDA BiH. Dokaz tome je i jučerašnja hutba uvaženog reisa Husein ef. Kavazovića u kojoj je između ostalog kazao: “Jedna od naših primarnih obaveza i odgovornosti je izlazak na izbore i glasanje za one koji će čuvati našu zemlju i voditi računa o dostojanstvu ljudi. Siguran sam da će muslimani znati prepoznati one, koji se zalažu za slobodu, dostojanstvo, snagu i jedinstvo našeg naroda od onih koji su nametljivci. Neka niko od nas ne propusti ovu priliku da izađe na izbore i bira po svojoj savjesti. Samo tako možemo polagati pravo na punu odgovornost izabranih da brinu o vrijednostima našeg naroda i domovine Bosne i Hercegovine, i da rade za dobrobit svih ljudi koji u njoj žive.”
U bajramskom duhu. Nema šta.
Islamska zajednica jeste i mora da ostane utočište svakog muslimana i Bošnjaka koji ispovijeda pripadnost islamu. Islamska zajednica treba da bude institucija u kojoj će svi imati ista prava, a ne da isti ljudi imaju sva prava. Nažalost danas u Islamskoj zajednici isti ljudi imaju sva prava, a ovo se odnosi na dužnosnike SDA i njene kandidate, posebno na kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH (čitaj Bakir Izetbegović).
Nedopustivo je da jedna politička partija koristi infrastrukturu jedne institucije koju gradimo svi mi, da se sveta mjesta kao što se mihrabi i mimbere koriste za javno pozivanje naroda da svoj glas na izborima dadne jednoj političkoj opciji i jednom kandidatu za bošnjačkog člana Predsjedništa BiH, stavljajući druge političke partije i druge kandidate za člana Predsjedništa u podređen položaj, a svi znamo da se to u islamu ne smije. I da se na vrlo boljševički način odnosi spram drugih kandidata posebno onih (čitaj dr. Mustafa Cerić) koji su od umiruće institucije na izdisaju napravili eminentnu instituciju, podigli je na pijedestal, a sad nemaju pravo haman ni da kroče u istu. Istini za volju to ovom drugom kandidatu ne treba, jer on svoju politiku gradi na temeljima državnosti i koristi staze kojim su hodili najbolji sinovi Bosne, pokušavajući slijediti njihov put. Dr. Cerić svoju kampanju vodi u institucijama države jer sebe smatra državnikom, i predstavnikom svih Bošnjaka, a ma koji politički slogan oni koristili. Dr. Cerić sebe ne ograničava i ne želi da ograniči druge. Puštajući svima, pa i Islamskoj zajednici pravo da rade posao za koji su zadužene i odgovorne. Nemajući želje za bilo kakvim patronatom, poštujući slobodu mišljenja i izbora kao univerzalno pravo čovjeka, koje mu je Allah dž.š. ostavio.
Ali se pri tome treba imati osjećaj za pravdu i pravo svakog čovjeka na istu zastupljenost, odnosno korištenje infrastrukture vjerskih zajednica, koje pripadaju svima nama, a ne samo tamo nekima privilegovanima. Nedopustivo je da se hutbe koje se govore u posebnim prilikama tj. (danu džuma namaza i za dva Bajrama) koriste za izgovaranje predizbornih slogana jedne političke partije. S pravom se pitam, gdje pripadamo mi čiji slogan nije u “Jedinstvu je snaga”? Ima li za nas mjesta pod krovom džamije? Zar se smije u ime Boga, s mimbera u danu Bjarama i u duhu islama, raditi ovako šta? Ako nas uzvišena vjera islam uči da smo svi pred Allahom dž.š. jednaki i da svi imamo ista prava, odakle nekome tolika hrabrost da čini suprotno tome? Odakle nekome pravo da uzdiže jednog muslimana nad drugim, pri tome koristeći instituciju reisa i infrastrukturu Islamske zajednice, koja je i moja i svakog drugog muslimana koliko i reisova. Kao muslimanka i Bošnjakinja koja svjedoči pripadnost islamu donedavno sam u IZ gledala svoje utočište, od nedavno to više ne doživljavam tako.
Nažalost da ni ovakve institucije koje u sebi baštine pokornost Stvoritelju ne ostaju imune na politikanstvo i podliježu interesnim skupinama, kao i materijalizmu. Kad se već odluče za preferiranje jedne partije, jednog kandidata, onda bi makar trebale sačuvati djelić moralnog dostojanstva pa to transparentno reći svojim članovima, a ne zaklinjati se u neutralnost, a biti obojeni u političke boje da je nemoguće ne primjetiti da samo što iza skraćenice IZ u BiH ne viri i SDA BiH, a posebno ime Bakir Izetbegović. Najzad, sam vrh IZ je obojen SDA-ovski, te se više i ne zna da li im je Centrala u Rijasetu ili u Ul. Mehmeda Spahe.
Nego, svaki pojedinac ima pravo da lično podržava koga hoće, ali kao institucija i kao funkcija to pravo nema izuzev ako ne postoje neka pravila za koja mi obični smrtnici nismo još čuli.
I na kraju mi ostane samo da kažem ne boli me što nas lažu nego što misle da im vjerujemo.
Autor: Elmedina Muftić
