Najbolji glumac 63. Berlinalea za ulogu u filmu “Epizoda u životu berača željeza“ Danisa Tanovića kaže kako se vratio svojoj kući i okrenuo novoj borbi za egzistenciju svoje porodice.
“Prvi ste koji su me nazvali. Od 18. maja sam u rodnom Poljicu, u svojoj kući i sa svojom djecom“, počeo je priču za Klix.ba Nazif Mujić.
U Njemačkoj je, kako kaže, proveo sedam mjeseci. Njih petero živjelo je u jednom sobičku izbjegličkog centra.
“Do posljednjeg dana tinjala je nada da nas neće vratiti. Kasnije mi je rečeno da nisam trebao tražiti politički, već azil humanitarnog karaktera. Sada je za to kasno“, govori on.
Prije odlaska u Njemačku Nazif Mujić je zahvaljujući Općini Lukavac dobio posao u Komunalnom preduzeću Rad. Prethodno je, neposredno nakon dobijanja Srebrenog medvjeda, radio na tuzlanskoj Pannonici.
“Pokušat ću ponovo da razgovaram sa načelnikom Dževadom Mujkićem kako bih se vratio na posao. Ne znam kolike su i da li uopšte postoje šanse. Ja sam s porodicom otišao u Njemačku u želji za boljim životom. Nisam uspio u tome, a sada moram gledati od čega ćemo živjeti“, kaže on.
Djeca ga, kaže, slušaju. Čuje se njihov žamor dok razgovaramo sa Nazifom.
“Danis je veliki momak, prohodao je u Njemačkoj. Šemsa je tamo krenula u školu, a od jeseni ću je upisati u našu školu u Poljicu. Sanda je dobro, slušaju me. Moram vam i reći kako su me tamo posjećivale mnogobrojne ekipe, razgovarale sa mnom i o mom pokušaju da ostanem u Njemačkoj. Iz BiH nije niko došao i niko nije pitao za mene. Ovih dana čekam Danisa Tanovića ili nekog iz njegove ekipe kako bih potpisao ugovor o distribuciji filma“, rekao je na kraju razgovora Nazif Mujić, koji je s porodicom proveo minulih sedam mjeseci u izbjegličkom centru Gatow u predgrađu Berlina.
