Studiju su obavili naučnici sa Fakulteta za psihologiju u Otavi, a objavljena je 10. febrauara, u časopisu “Frontirz of hjuman neurosajens”.
Vantjelesna iskustva su u principu dio iskustva bliske smrti. U tim situacijama, pacijent lebdi iznad svog tijela i u stanju je da ga vidi, kao i ljekare koji ga eventualno operišu, da čuje sve šta se govori i da bude svjestan situacije. Takva iskustva se obično pripisuju lijekovima koje ima u organizmu, ili hormonima koji se luče u stanju traume.
Žena koja se podvrgla ispitivanju može, međutim, da u ovakvo stanje uđe po želji, neprosredno prije padanja u san, i tvrdi da je kao dijete to činila stalno, a sada samo povremeno. Pri tom sebe vidi kako leži horizontalno iznad svog tijela i okreće se, dok svoje “pravo” tijelo vidi odozgo, kao nepomično, ali ga je pritom sve vrijeme svjesna.
“Obuka za meditaciju”
Naučnici su joj pri ovom doživljaju skenirali mozak, a dobijene rezultate uporedili su sa rezultatima skeniranja mozga kada je to stanje samo zamišljala, ali nije zaista bila u njemu.
Ispostavilo se da su nervni putevi koji se prilikom vantjelesnog iskustva aktiviraju isti oni koji su važni i za mentalno prikazivanje pokreta, dok se oni koji se koriste za tumačenje vida, kao što je vizuelni korteks, pritom isključuju.
Zaključak koji se nakon ispitivanja nametnuo bio je da se tokom ovog iskusta u mozgu nesumnjivo događa nešto što čini da se svijet doživljava na drugačiji način – ali istraživači ne mogu konkretno da kažu šta je to.
Smatraju da je ono čemu su bili svjedoci nalik na obuku kroz koju mozak prolazi tokom meditacije, da je u pitanju nešto što mogu gotovo sva djeca, ali samo malobrojni odrasli, i da je najvjerovatnije češće nego što se vjeruje, budući da ispitanica tvrdi da je u početku mislila da je to nešto što svi ljudi rade.
