Naime, Mohamad Koubeissi i njegov naučni tim pomoću elektroda stimulirali su različite dijelove mozga kako bi ustanovili od kuda dolaze napadi epilepsije.
Jednu elektrodu smjestili su kraj klaustruma, područja koje nikad prije nije bilo stimulirano.
Klaustrum je tanak vertikalan naboran listić subkortikalne sive mase u središtu mozga čija je uloga još uvijek nepoznata modernoj nauci, no pretpostavlja se da služi kao komunikacijski most između dvije polutke mozga, a posebice onih područja koja služe za koncentraciju. On je poput dirigenta u orkestru koji sinhronizira različite dijelove mozga.
– Kada su pustili električne impulse u taj dio, žena bi se onesvijestila. Prestala je čitati i nije odgovarala niti na vizuelne niti na auditivne naredbe, a njeno disanje je bilo usporeno. Čim bi stimulacija prestala, odmah je vratila svijest, no nije se sjećala što se u međuvremenu dogodilo. Ista stvar dogodila bi se svaki put kad bi stimulirali to područje, a eksperiment je trajao dva dana. Da je simuliran dio mozga koji je odgovoran za govor ili kretanje, odmah bi prestala govoriti ili kretati se. No ovako je njezin govor postajao sve tiši, a njezine kretnje sve usporenije sve dok nije izgubila svijest. Pošto tokom stimulacije nije zabilježena epileptička aktivnost, naučnici su sigurni da nesvjestica nije bila rezultat napada – piše Helen Thomson u magazinu New Scientist.
Naučnik Koubeissi smatra kako rezultati sugerišu da klaustrum zaista igra vitalnu ulogu kad se govori o svijesti.
– Usporedio bih ga s automobilom. Auto ima mnogo dijelova koji upravljaju njegovim kretanjem, no postoji samo jedno mjesto na kojem možete okrenuti ključ i upaliti sve. Smatram da smo pronašli ključ za svijest.
Ipak, ovo otkriće treba uzeti s rezervom, pošto su ženi uklonili hipokampus kako bi izliječili epilepsiju – ona ne posjeduje “normalan” mozak, stoga bi ovo istraživanje, kako bi se potvrdilo, trebalo provesti na više ljudi.
