Smrt je neminovna svakom ljudskom biću, i svako od nas se boji smrti. Kada je riječ o strahu od smrti, ljudi se boje dugog i bolnog umiranja te bi najveći broj ljudi da može birati, izabrao da umre u snu.
Ipak, kroz historiju ljudskog roda događale su se strašne smrti i metode egzekucije – a naučnici su se složili da je sljedećih pet načina umiranja najstrašnije moguće, piše Whiteculture.
1. Električna stolica
Pitali ste se kako izgleda smrt na eletrkičnoj stolici? Za početak, osuđeniku se obrije glava i dio noge, obično oko gležnja, što smanjuje otpornost tijela na elektricitet. Zatim se osuđenik veže za stolicu, obično preko grudi i nogu, a na glavu mu se stavi metalna kapica s elektrodama, a ispod nje se navlači vlažna spužva.
Od čega točno osuđenik umire nije sasvim poznato. Istraživanja koja su provedena ukazuju na to da je smrt kombinacija gušenja i srčanog udara, dok živčani sistem obično pogađa paraliza. Tijelo se grči, nekad vrlo intenzivno, a osuđenik obično isprazni crijeva. Para i dim se uzdižu s tijela, vjerovatno kao posljedica provrele krvi. Tijelo se do te mjere zagrijava da meso otpada čim ga neko dotakne. Ispod elektroda, obično se bilježe opekline trećeg i četvrtog stepena.
“Događa se da oči ispadaju,” kažu svjedoci ,”Krv također teče zato što se tkivo naglo širi kao posljedica zagrijavanja. Užasno je, tijelo kao da se peče na ražnju.”
2. Razapinjanje na krst
Riječ je o drevnoj metodi mučenja, a pratkicirali su je u Rimu kao jedan od najbolnijih načina umiranja i samim time kao veliku kaznu čovjeku. U to vrijeme, razapinjanje na križ bila je inovacija u mučenju – jer se umiranje moglo produžiti zbog specifičnog načina mučenja i položaja tijela. Nerijetko bi osuđenici dobivali i opojni napitak koji je omogućavao da krst donesu do mjesta raspeća i ne umru prije samog čina.
Žrtve su bile vezane ili pak zakucane čavlima preko zapešća na veliki drveni krst te su tako ostavljeni da vise dok ne umru. Zbog položaja tijela iščašila bi se ramena te su nerijetko osuđenici na smrt umirali i od gušenja. Ipak, većinom bi patili danima, gladni, žedni, u krvi i bolovima – dok bi oko njih letjeli insekti i čekali ih strvinari.
3. Glad
Ovakav način smrti donosi ogromnu agoniju, a u prosjeku je potrebno između osam i 12 sedmica kako bi neko umro zbog nedostatka nutrijenata. Nakon što tijelo potroši zalihe masti, kreće trošiti mišiće i unutarnje organe. Mišićna atrofija rezultira nevjerojatnom boli, a proces umiranja je vjerovatno najdugotrajniji mogući.
4. Vatra
Ako treba birati između smrzavanja i izgaranja, treba izabrati smrzavanje. Živ izgorjeti je jedan od najgorih mogući načina umiranja. Prvo vrući dim i vatra spale dišne organe i otežavaju disanje, a onda kreće nesnosna bol u procesu izgaranja kože. Ironično, stradali u požaru ili na lomači u prošlosti ne umiru od opekotina, nego od ugljičnog monoksida koji izaziva strašnu glavobolju i nesvijest.
5. Skarfizam
Vjerovatno najbrutalnija metoda mučenja i egzekucije ikada. Sprava za mučenje izgledala je poput čamca u kojem leži gola osoba koja je prethodno natjerana da popije med i mlijeko, a zatim je premazana medom po cijelom tijelu. Ovo su radili zbog toga što bi na ovaj način žrtva dobila proljev, a to bi privuklo bezbroj muha i buba. Uz sve ovo, čovjek se nije mogao micati jer su mu ruke, noge i glava bile pričvršćene za čamac.
S posebnom pažnjom bi im namazali oči, uši, genitalije i anus kako bi na ta mjesta najviše insekata došlo. Insekti su se oni hranili živim mesom sve dok žrtva ne bi dobila gangrenu i umrla nakon nekoliko dana.
