Naučnici sa MIT-a su otkrili da postoji nevidljivo polje koje štiti našu planetu Zemlju.
Ovo misteriozno nevidljivo polje zvuči kao nešto iz filmova naučne fantatike. Polje djeluje kao barijera koja štiti Zemlju od štetnog kosmičkog zračenja, dok štiti našu planetu od toga da solarni talasi ne idu direktno ka Zemlji.
Prvi put je primjećeno od strane dvije NASA-ine letjelice koje su orbitirale Van Alenovim pojasom zračenja na visini od 11.000 kilometara iznad Zemlje.
Ovo nevidljivo zaštitno polje blokira visoko radioaktivne elektrone iz najvišeg sloja Zemljine atmosfere. Prema informacijama iz NASA-e, ovi „ultrarelativistički“ elektroni su veoma agresivni i kreću se svemirom brzinom bliskom brzini svijetlosti. Oni su veoma opasni jer mogu spržiti bilo šta sa čime dođu u dodir, od satelita do svemirske letjelice.
Kako bi saznala više o ovom polju, NASA je lansirala dvije sonde, takozvane Van Alen sonde, želeći proučiti ove elektrone i povećati bezbjednost astronauta i opreme koja se šalje u svemir.
NASA navodi da magnetno polje Zemlje privlači te čestice ka našoj planeti. Međutim, one ne mogu da priđu planeti na manje od 10.000 kilometara zahvaljujući nevidljivom zaštitnom polju koje nikad ranije nije detektovano.
Naučnici vjeruju da enigmatsko polje radi na principu nisko frekventnog elektromagnetnog polja, ali je njegov izvor i dalje misterija. Naučnici sa MIT-a su došli do nekoliko teorija o porijeklu ovog misterioznog polja. Prvo su mislili da ima veze sa magnetnim poljem Zemlje, ali su kasnije uočili da je barijera prisutna čak i kada magnetno polje Zemlje opadne za 30%.
Na primjer, oni su primjetili da je magnetno polje Zemlje iznad Južne Amerike znatno slabije iako barijera i iznad tog dijela Zemlje jednako štiti od štetnog kosmičkog zračenja.
Istraživači su nastavili kopati i otkrili su da je najvjerovatniji izvor barijere postojanje dalekometnih radio talasa na našoj planeti. Međutim, oni su ponovo pogriješili jer su mislili da talasi obično reaguju sa neutralnim elektronima i da nisu od pomoći u borbi protiv ultrarelativističkih čestica. Oni su nastavili svoje istraživanje i otkrili da je barijera najvjerovatnije stvorena usljed fenomena poznatog kao „plazmaferično šištanje“ koji se događa u gornjim slojevima atmosfere naše planete.
Ovaj fenomen pomaže orbiti u odbijanju opasnih brzo krećućih čestica, usmjeravajući ih na paralelni put ka jednoj od linija magnetnog polja naše planete, zbog čega one padaju u atmosferu i sudaraju se sa neutralno naelektrisanim česticama, zbog čega na kraju nestaju.
