Najnovija istraživanja pokazuju da su bebe pametnije nego što se ranije mislilo i da sasvim dobro razumiju razliku između dobra i zla.
1. Pamte veoma rana iskustva
Napravljen je eksperiment u kojem su majke za vrijeme trudnoće, odnosno posljednjih šest sedmica trudnoće, svojim nerođenim bebama pričalo jednu te istu priču. Nakon što je beba rođena, majke su nastavile da pričaju, ali, ovog puta različite priče. Pokazalo se da su novorođenčad onog trenutka kada su prepoznala priču odmah promijenila izraz lica i bukvalno se fokusirala na priču. Ako su bebe u tim trenucima dojile one su nakon čitanja priče to radile još intenzivije.
2. Žele pomagati
Iako ih smatramo malim, bebe su veoma voljne da pomognu, ako mogu. Istraživači su za ovaj dokaz koristili sljedeću scenu – jedan od njih je s pretrpanim rukama pokušavao da otvori vrata u blizini bebe koja još nije prohodala, a ona je brže bolje požurila da otvori vrata i pomogne neznancu. Zanimljivo je da su bebe koje su nakon pomoći dobile neku vrstu pohvale, kasnije bile znatno manje spremne da pomognu. To je dokazalo da su bebe instinktivno znale da trebaju pomoći, bez da za to djelo dobiju nagradu, kako mnogi odrasli očekuju.
3. Uče iz iznenađenja
Činjenica je da bebe više uče iz situacija koje ih iznenađuju, zapanjuju i samim time motivišu na istraživanje. Za taj su se dokaz istraživači poslužili lopticama i lažnim zidom. Dok su lopticu kotrljali i bacali tako da je zaustavi pravi zid, bebe od 11 mjeseci starosti samo su gledale. Ali, kada je loptica prvi put pogodila lažni zid i prošla kroz njega, bebe su odmah krenule u akciju – istraživale su gdje je krenula i otišla loptica, zadubljeno su posmatrale i samu lopticu, a sve je to samo još jedan dokaz koliko bebe razumiju da je nešto normalno, uobičajeno, a nešto što nije traži hitnu istragu.
4. Razlikuju dobro od zla
Bebe stare do šest mjeseci tačno znaju što je dobro, a šta ne, sposobne su da donesu odluku na temelju dobrog i lošeg baš kao i odrasli. Kako bi to dokazali, naučnici su se ispred beba igrali jedne igre s lutkama. Jedna je lutka bila zla i gurala je drugu, a druga je lutka bila pomagačica, koja je pomagala drugim lutkama da stignu do cilja. Bebe su svjesno za igru koristile “dobre” lutke, dok su “loše” ignorisale.
5. Odlično procjenjuju karakter
Po naučnicima i nekim njihovim istraživanjima bebe tačno znaju ko im se sviđa, a ko ne. Upravo zato mnoge bebe znaju da imitiraju neke ljude i njihove grimase, i to samo one kojima vjeruju. Sigurno ste primijetili da vaša beba ne želi da ide baš svakom u ruke, kao i da se na određene ljude čak i mršti.
6. Razumiju statistiku i fiziku
U jednu teglu je bilo stavljeno 12 roze i četiri crne kockice. U drugu su stavili 12 roze i 36 crnih kockica. Nakon toga su iz svake tegle uzeli po jednu roze kockicu tako da bebe ne vide koja im je boja oduzeta. Kako su bebe sklonije roze nego crnoj boji, tako su sve odreda posezale za neprovidnom čašom kako bi uzele kockice i njima popunile onu teglu u kojoj je bilo naoko manje roze kockica – dakle onu s više crnih kockica.
Također, čim bebe vide trik-igračku, one znaju da u njih treba nešto da ubace, uguraju, proguraju iako tako nešto nisu nikada dosad vidjele. Osnove fizike, odnosno vlastitog razvoja svaka beba uči prvo uz pomoć gravitacije. Šta pusti – to padne i odatle kreću i druge komplikovanije fizičke radnje.
7. Znaju kada niste koncentrisani na njih
Pitanje za mame . Da li ste primjetile kada malo “odlutate” mislima da vas beba odmah pokušava odobrovoljiti i privući vašu pažnju? Tokom istraživanja mame su se namjerno “isključivale” a njihove beba su ubrzo počinjale sa svojim umilnim osmjesima, gugutanjem, mahanjem ručicama, sve kako bi opet pridobile majke da ih gledaju. To je dokaz da je emocionalna inteligencija kod beba na vrlo visokom nivou iako nedostaje životno iskustvo.
