Nova godina u Crnoj Gori nije donijela ništa novo za novinare. Kako je 2013. godina ispraćena bombom ispod prozora redakcije “Vijesti” u Podgorici, tako je Nova godina počela brutalnim premlaćivanjem Lidije Nikčević (na gornjoj fotografiji), dopisnice „Dana“ iz Nikšića.
Napadač je, kaže policija, koristio nekakvu štanglu, možda palicu za bejzbol, te je tim tupim oružjem nastavio tradiciju, prema kojoj se u Crnoj Gori po glavi udaraju novinari koji tom istom glavom kritički misle. Nastavila se još jedna neslavna tradicija – počinilac je ostao zvanično nepoznat, kao i u gotovo svim napadima na novinare u posljednjih deset godina. Imao je, kažu, kapuljaču i to je valjda dovoljno da se sakrije od zakona.
Ne treba biti posebno pronicljiv pa primjetiti da su meta nasilnika po pravilu novinari i mediji koji izvještavaju o korupciji, zloupotrebi moći, feudalizaciji Crne Gore, gde je glavni feudalac ujedno i premijer, kao i o vezama politike i organizovanog kriminala. „Jasno je da se stvara čitav spektar napada na istraživačke i kritičke novinare“, kaže za DW Kristijan Mir iz njemačkog ogranka Reportera bez granica.
„Pored samih napada, najveći problem je nekažnjavanje, odnosno tolerancija pravosudnog sistema prema napadačima“, smatra Mir. Na listi njegove organizacije se zbog toga Crna Gora našla na ponižavajućem 113. mjestu po slobodi medija. To znači, objašnjava nam Mir, da tamo nedostaju i elementarne osnove za slobodno novinarstvo kao temeljnu demokratsku tekovinu.
Smrtonosni posao
Kristijan Mir iz svoje berlinske kancelarije, naravno, ne može znati da li podgorička vlast na bilo koji način stoji iza napada ili koči pronalaženje napadača. Ali kaže da, ako je to istina, „Đukanović treba da objasni zašto je tako“. Oni koji žive u samoj Crnoj Gori nisu optimistični. Premijer je po starom dobrom običaju „najoštrije osudio“ napade na novinare, što ga ne sprečava da periodično uredništvo „Vijesti“ naziva „stranim agentima kojima se upravlja iz Srbije“, a suosnivača ove medijske kuće „medijskim monstrumom i mafijašem“. Iz tog slikovitog vokabulara i pripadujućeg mu nasilja, urednik u nedeljniku „Monitor“ Esad Kočan čita da je sistem pred slomom.
„Sistem se ogoljava. Veoma bliske veze organizovanog kriminala i vrha vlasti postaju toliko očigledne da ih čak ni režimska propaganda ne može sakriti. Nasilje postaje svakodnevna pojava, a Crna Gora može postati opasno mjesto za život“, rekao je Kočan za DW.
Nažalost, formulacija „opasno mjesto za život“ nije nikakva hiperbola. U trenutku kada ovaj tekst bude objavljen, na naslovnoj strani crnogorskog dnevnika „Dan“ biće fotografija Duška Jovanovića sa brojem 3.515. Toliko je dana prošlo od kada je glavni urednik ovog lista ubijen. Pronađen je samo jedan saučesnik koji je šutnjom zaštitio ostale – osuđen je na 18 godina zatvora, a od ubica i nalogodavaca ni traga ni glasa. Bilo je pretučenih novinara, bombi koje samo pukom srećom nikog nisu ubile, a urednika i fotoreportera „Vijesti“ su fizički napali čak i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin. Ovaj prvi je morao platiti 400 eura kazne, a drugi je uslovno osuđen na šest mjeseci.
Pritisak EU
Sasvim je prigodno što je nekoliko dana prije novih napada na novinare Crna Gora sa Evropskom unijom otvorila pregovaračka poglavlja 23 i 24, koja se smatraju Ahilovom petom Podgorice. Pogotovo, jer se tu radi upravo o pravnoj državi i bezbijednosti građana. Iako će Evropska unija sada pod lupu staviti medijske slobode, ona neće kao uslov postavljati rješenje ovog ili onog napada. „Pregovori ne zavise od pojedinačnih slučajeva“, kaže za DW pomoćnica ministra pravde Svetlana Rajković, koja pregovara o poglavljima 23 i 24. „Nama je obaveza da ispunimo mjerila iz akcionog plana kako bi se obezbijedilo brže otkrivanje i procesuiranje počinilaca ovih krivičnih djela.“ Kao jednu od mjera Rajkovićeva ističe Komisiju u kojoj će, slično kao u Srbiji, biti imenovani predstavnici raznih medija, pravosuđa i policije. Na konstataciju da su ovakve komisije znak slabosti pravne države jer treba da nadoknađuju ono što policija i pravosuđe godinama nisu radili, Rajkovićeva kaže: „Slažem se sa Vama, ali to je bila preporuka Evropske komisije.“
Negdje pod tim preporukama, sa saznanjem da svake noći neko pod kapuljačom može da ih nekažnjeno isprebija, nastaviće da rade crnogorski novinari koji nisu miljenici režima. Kao što je nakon prošlogodišnjeg bombaškog napada u Beranama novinar Tufik Softić za DW rekao da ne namjerava da odustane, tako je i Lidija Nikčević, odmah po izlasku iz bolnice, zašivene glave i sa podlivima, za HRT rekla: „Nastaviću da pišem. Oni neka udaraju palicama, a ja ću udarati perom.“
