Tokom 2015. i 2016., NASA je sprovela jedinstven eksperiment na paru blizanaca, u kojem su jednog motrili dok je bio u svemiru, a drugog na Zemlji.
To su vidjeli kao izvanrednu priliku da prouče uticaj tzv. dileme – geni vs. okolina te su započeli “Projekt blizanci”.
Subjekti su bili Skot i Mark Keli, a dok je penzionisani astronaut Mark bio na Zemlji, Skot je proveo godinu dana na Internacionalnoj svemirskoj stanici u razdoblju od marta 2015. do marta 2016.
Tokom tog vremena, na obojici su rađene analize kako bi se mjerile genetske različitosti među njima.
Jedan od glavnih razloga istraživanja bilo je otkriti kako let u svemir i boravak u njemu utiče na ljudski organizam.
Iako već decenijama šaljemo ljude u svemir, konkretne fizičke i psihičke promjene nikad nisu konkretno zabilježene, kao ni jasne.
U svemiru bi duže živjeli? Prvi rezultati istraživanja objavljeni su u januaru 2017. na NASA-inom Human Research Program sastanku u teksaškom Galvestonu.
Istraživači su, na svoje veliko iznenađenje, otkrili kako su se Skotovi telomeri u svemiru izdužili te su postali duži od bratovih.
Telomeri su kratki ponovljeni niz nukleotida na kraju hromosoma eukariota, a tokom procesa starenja, uslijed svake podjele stanica, telomeri se skraćuju.
” To što se dogodilo je potpuno suprotno od onog što smo očekivali”, izjavila je biologinja specijalizirana za područje zračenja, Suzan Bejli.
Dužina Skotovih telomera vratila se u normalu ubrzo nakon povratka, iz razloga koji su još uvijek nejasni naučnicima te se nadaju kako će odvojena studija, koja bi trebala biti gotova do 2018., otkriti tačan razlog.
Osim toga, stručnjaci su uočili promjene u DNK-u blizanaca. Konkretno, Skott je prošao kroz manje metilacije DNK, procesa u kojem se metil grupe dodaju DNK. Sve te promjene biće detaljno analizirane i objašnjenje krajem ove godine, najavili su naučnici.
