Iza nane Sajme, koja se u međuvremenu udala za Ibrahima Hadžiselimović, ostale su 93 godine života. Trenutno je jedna od pet najstarijih stanovnika Gornje Tuzle.
“Svi oni, sine moj, imaju svoje pomoćnike. Samo sam ja oslonjena na dragog Allaha”, počinje priču za Klix.ba nana Sajma.
Kuća nane Sajme nalazi se u blizini gornjotuzlanske čaršije. Njene komšije, ali i putnici namjernici je u vrijeme mubarek mjeseca često posjećuju a ona sama, kako kaže, dobijene poklone dijeli sa drugim ljudima.
“Ako imam lepinu viška dat ću je komšiji ili prvom prolazniku pored moje kuće. Imam penziju koja mi je ostala od mog Ibrahima, dok novac od proučenih vitri dajem u vakuf”, govori ona.
Nana Sajma je vrijedna bilježnica gornjotuzlanske historije. Imenom i prezimenom zna sve načelnike općine, a u svojim pjesmama opisuje događaje, velike ljubavi, ženidbe i udaje iz svoje čaršije.
“Pišem pjesme i keram bez naočara. Doduše danas malo rjeđe jer sam nedavno morala ići na operaciju očiju. U mojim pjesmama dominira ljubav, a jednu sam posvetila i suprugu Ibrahimu, koji je 1992. godine poginuo od granate ispaljene sa Majevice”.
Dok nam recituje pjesmu o suprugu Ibrahimu, nana Sajma suzdržava suze. Kaže kako protiče 22. godina od tragične smrti njenog bračnog druga o kojem ima samo riječi hvale. O onim koji su ga ubili ne govori s mržnjom i u pjesmi navodi kako su to učinile komšije.
“Pričam sa vama u avliji na mjestu gdje smo Ibrahim i ja najčešće divanili i pili kahve. Udala sam se 1941. godine, faktički za prvog komšiju, nikada nismo imali djece, ali smo svih proživljenih godina jedno drugom bili najveća podrška”, sa sjetom govori ona.
Također, nana Sajma je u svojoj pjesmi ovjekovječila i ljubav Omera i Mejre koja je, kao i mnoge druge, okončana tragično. Prema predanju nane Sajme, Omer i Mejra su se voljeli kao niko prije, ali Omeru majka nije dozvoljavala da oženi Mejru. Zbog ljubavi prema Mejri Omer je preminuo, a kasnije je za njim u mezar krenula i Mejra.
“U blizini njihovog mezara bile su klupe gdje su se mladi okupljali i učili Fatihu. Ne znam da li ih ima i sada, ali znam kako su Omer i Mejra spušteni u zemlju jedno pored drugog i da su im kaburi prokopani kako bi im ruke bile spojene”.
Aktiv žena iz Gornje Tuzla, Foklorna sekcija, prošle godine imala je zapažen nastup na festivalu u Istanbulu gdje su pripremili nastup na osnovu predanja nane Sajme.
Inače, nana Sajma posti od sedme godine i ispostila je 87. ramazan u životu. Kaže kako se otežano kreće, kako je nedavno imala operaciju očiju, ali da nije ni pomišljala da ne posti. Također, napominje kako se sprema za zimu, nabavit će ćumura i drva, a ranije je kupila dobru peć. Pred Ramazanski bajram kaže kako ima samo jednu želju.
“Da mi je kupiti nove haljine i lijepo se obući za Bajram. Međutim, jedva ja izađem u avliju, jedva uzmem abdest, tako da ću obući ono što najbolje imam. Doći će mi, akobogda, moje komšije, bratići, sestrići… Oni mi uljepšavaju svaki Bajram poslije smrti mog Ibrahima”, kaže Sajma Hadžiselimović, 93-godišnja Tuzlanka, čije bi se napisane pjesme morale ukoričiti i sačuvati od zaborava jer su istinito svjedočanstvo o ljudima i događajima iz Gornje Tuzle i okoline.
