„I za to mi je drag ramazan. Sva djeca oko mene, moji sinovi, snahe, unuci. Kud ćeš više ljepote“, počinje svoju priču o blagodatima ramazana, svetog mjeseca muslimana, nana Fatima.
„Jedva čekam da počne“, kaže Fatima dodavši kako nije brojala koliko je ramazana ispostila, brojke joj nisu važne.
Nana Fatima već petnaestak godina ne da džamijskog ključa mostarske Nezir-agine džamije nikome. Ova džamija smatra se najstarijom na desnoj obali rijeke Neretve.
„Kad su prije petnaest godina obnovili Nezir-aginu džamiju, tražila sam od muftije da mi da ključ i rekla mu da ću se ja brinuti o džamiji, o njenoj čistoći, o njenoj avliji, sve dok sam živa“, prisjeća se dražesno usplahirena Fatima.
Rijetki su vjernici, turisti koji su posjetili Nezir-aginu džamiju, inače proglašenu nacionalnim spomenikom BiH 2004. godine, a da nisu primijetili s koliko ljubavi i žara ona vodi brigu o svakoj travci uz džamiju, o svakoj ruži, starom nišanu. A, kad ona ne može, ili zbog godina ili zbog finansijskih sredstava, pomognu joj njeni sinovi.
„Šta će, moraju majku poslušati“, našalila se.
Svaku ružu oko džamije zalila sa bezbroj salavata
Dok priča za Anadolu Agency (AA) kako je i ove godine temeljito očistila sve, pokazuje na džamijski harem prepun raznoraznih ruža.
„Pogledaj kako je lijep. Ne možeš ga se nagledati. Da je još dva oka, pa da još uživam u ovoj ljepoti“, nastavila je objašnjavajući gdje i kako provodi ove predramazanske dane.
Fatima je svakoj ruži dala ime, svakoj zasađenoj ruži prilazi s posebnim odnosom. Dok ih zalijeva, neprestano uči salavate i šalje selame posljednjem Božijem poslaniku Muhamedu a.s.
„Takav je, sine, bio običaj kod naših majki i naših nena. One su uvijek učile salavete, kad bi radile, kad bi tugovale, djecu u školu ispraćale“, pojasnila nam je stare običaje, koji se sve manje i manje čuvaju.
I ove godine je Fatima očistila, ne samo unutrašnjost džamije, ćilime i prozore, već i prilaze munari. Pomogli su joj sinovi.
Nezir-agina džamija u pjesmama opjevana
Nezir-agina džamija je smještena na samom ušću rijeke Radobolje u rijeku Neretvu, svega 20 metara od najstarije mostarske ćuprije, Čejvan-ćehajine i stotinjak metara od Starog mosta. Njen dominirajući položaj stari mostarski pjesnici su često opisivali u svojim pjesmama.
„Tamo gdje Radobolja Neretvi šapuće vječite tajne stremi k nebu Nezir-agino zdanje,
otrgnuti uzdah vjere, kuća vječitih zaljubljenika u istinske vrijednosti ovoga svijeta“,
zapisao je mostarski pjesnik Hulusi. Fatima nije čula za tu pjesmu, ali dražesnost i ljepotu Nezir-agine džamije na jednak način doživljava kao i on.
Na pitanje šta je najviše usrećuje dok se brine o džamiji, kaže da je to pojava mlade i pokrivene djevojke.
„Kad one svrate da klanjaju namaz, a ovdje svraća veliki broj turista koji hoće da baš tu klanjaju, mene preplavi sreća, jer su lijepe kao ove moje ruže“, pojašnjava.
U tim posjetama Fatima pronalazi dodatni motiv da se predano posveti uređenju džamijskog okoliša. Njeni su sinovi nedavno finansirali manje građevinske radove na abdesthani.
„Sramota je, sine, da musafir nema gdje abdest uzeti“, naglašava Fatima. I dok smo razgovarali, naišla je djevojka sa mahramom na glavi pored džamije. Brzo je s njom Fatima ostvarila kontakt i zamolila je da se fotografiše u našoj priči, jer kako je kazala, djevojka je lijepa kao njene ruže.
„Vidiš li kako njena mladost pristaje ovoj ljepoti“, dodaje.
Radost druženja sa vjernicima
Svako druženje sa vjernicima Fatimi pričinjava veliku radost. Stoga po svu noć iščekuje kada će sabah namaz, da se podruži sa ljudima, da ponovo počne zalijevati svoje ruže.
„Evo, vidiš kako je sve čisto. Nigdje ni travke, ni mrava nema. Sve je lijepo i namirisano“, priča Fatima.
Nana nastavlja svoju priču, da joj svake godine hadži-Razija, hadži-Sadeta i hanuma Zenka pošalju hediju da može kupiti sve što joj je potrebno, kako bi džamija bila besprijekorno čista. Nani Fatimi ramazan je vrijeme novog rađanja i stoga ga s nestrpljenjem iz godine u godinu čeka i njemu se nada.
Džamija nazvana po svom osnivaču
Džamija, po svom osnivaču nazvana Nezir-agina, sagrađena je 1550. godine, a uz nju se nalazilo i manje groblje.
O Nezir-agi, osnivaču džamije, ne zna se ništa pouzdano, jer mu u pristupačnim izvorima nema nikakva pomena. Pošto se nije sačuvala ni vakufnama/zakladnica, to se ne zna ni šta je vakif ostavio za izdržavanje džamije i, možda, mekteba uz nju.
Smatra se najstarijom džamijom na desnoj obali Neretve. Vakif je prema predanju bio zet mostarskog vakifa Nesuh-age Vučijakovića. Po nazivu aga da se zaključiti da je bio u nekoj vojnoj službi. Stanovao je gdje mu se i džamija nalazila.
