Kumrovec je najpoznatije selo na svijetu – tako barem vole reći mještani ove općine u Hrvatskom zagorju, u kojoj živi manje od 1.600 stanovnika, a u kojoj je rođen Josip Broz Tito, bivši dugogodišnji predsjednik bivše SFRJ i svojevrsna ikona svjetske političke scene nakon Drugog svjetskog rata.
Ipak, unatoč tome, Kumrovec nema baš mnogo koristi od toga – jedna je od općina koje imaju naveću stopu nezaposlenosti u Krapinsko-zagorskoj županiji.
A potencijal, pogotovo turistički, naravno zbog Tita, kažu tamo, golem je. No, nije iskorišten. Tri objekta vezana uz Josipa Broza – njegova rezidencija, Spomen-dom i bivša politička škola Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije – potom hotel “Zagorje”, propadaju već gotovo 20 godina.
Velebno zdanje bivše Političke škole nakon osamostaljenja Hrvatske u sebe je primilo specijalne policijske, pa potom vojne postrojbe, a na kraju izbjeglice iz Vukovara.
Zjapi prazno i propada od 2003. godine, kada su i posljednji prognanici napustili objekt. Spomen-dom, višestruko nagrađivano arhitekstonsko zdanje, danas je znanstveno-studijski centar s 20-ak zaposlenih. No, prema riječima načelnika Općine Dragutina Ulame, oni tamo samo održavaju objekt da ne propadne potpuno.
Nerealne cijene tjeraju investitore
Treće zdanje je bivša predsjednikova vila, u kojoj je Tito boravio prosječno jednom godišnje, kada je dolazio u rodno mjesto.
Za tu “Rezidenciju Kumrovec” je nedavno Državni ured za upravljanje državnom imovinom objavio javni poziv za zakup nekretnine i zemljišta na rok od 25 godina, po početnoj cijeni mjesečnog najma od 23.000 kuna (3.300 eura) za zgradu, a 9.000 kuna (1.200 eura) za arboretum koji je okružuje.
Načelnik Ulama kaže da se time nastavlja priča koja se ponavljala više puta do sada – cijene zakupa tih objekata koje se postavljaju u natječajima su previsoke s obzirom na njihovo stanje. Milijunski iznosi su potrebni da se ti objekti, pa tako i rezidencija, koja je potpuno zapuštena, dovedu u normalno stanje.
A uz cijenu najma i uvjete koje postavlja država, po tržišnoj procjeni ulaganje je neisplativo. Općina, kaže Ulama, ima prostorni plan, u kojem je predviđeno kako te objekte staviti u funkciju, što je njihova najveća želja.
“U tom prostornom planu su ti objekti uglavnom turističke namjene, ili određene društvene ili socijalne namjene. Znači, ovisno od toga kakav bi se investitor mogao privući, mi smo otvorili dosta široki prostor za mogućnost investiranja”, rekao je Ulama, koji svoju funkciju obavlja volonterski.
Iako je zanimanja investitora u razdoblju prije krize bilo u popriličnom broju, od projekata nije realizirano ništa, zbog, kaže Ulama, nerealnih cijena koje je država postavljala u natječajima.
‘Josip Broz Superstari’
Zainteresiranih ima i danas. I to upravo za rezidenciju bivšeg šefa SFRJ. Investitor je osmislio povijesno-kulturno-multimedijalnu priču vezanu uz Tita pod imenom “Josip Broz Superstari”. Općinsko vijeće jednoglasno je podržalo projekt, a podrška je stigla i iz županije.
“Tu bi se radilo o jednom memorijalnom centru, koji bi bio u kombinaciji s jednim visokokvalitetnim turističkim sadržajem, vezanim vjerojatno uz iznajmljivanje njegovog predsjedničkog apartmana, i dole, u prizemlju, bi se događala nekakva vinsko-gastronomska priča”, objašnjava Ulama.
No, strahuje da, zbog uvjeta natječaja, na čije je raspisivanje investitor čekao godinu dana, od realizacije ponovno neće biti ništa.
Ulama smatra da vlasnik objekata, odnosno država – dijelom iz političkih i ideoloških, a dijelom iz drugih razloga – takvim pristupom koči razvoj Kumrovca i Hrvatskog zagorja u cjelini.
Njegov argument je da je Josip Broz Tito brend koji se, bez obzira na različita mišljenja o njemu, treba iskoristiti kao nositelj razvoja Kumrovca i regije, prvenstveno u turističkom smislu.
“Kumrovec ima, po meni, privilegiju da je u njemu rođen Josip Broz Tito, kao jedna od najvećih ličnosti 20. stoljeća. Uvijek ćete imati ljudi koji će ga voljeti, uvijek ćete imati onih koji će ga mrziti, ali činjenica je da nećete imati skoro pa nikoga tko neće imati bar nekakvo mišljenje o njemu.”
U svojoj razvojnoj strategiji stoga su Tita stavili u središte koncepta, koji bi spomenute objekte vezao uz turizam općenito, ali i kongresni turizam, politički turizam i etno-turizam.
Najveći etno-muzej u Europi
Redovito i dobro u Kumrovcu održava se jedino Titova kuća, koja se nalazi u sklopu etno-muzeja Staro selo Kumrovec, u sklopu Muzeja Hrvatskog zagorja. Ona je nukleus razvoja Starog sela Kumrovec, najvećeg etno-muzeja u Europi, koji je uređen tematski u kućama koje se održavaju na mjestu i u stanju u kojem su bile krajem 19. stoljeća.
No, da to nikako nije dovoljno slažu se i mještani. Tito je, smatraju, kao brend iskorišten premalo, a državu smatraju glavnim uzrokom toga.
“Državu moramo, jer su oni jedini krivci što to nije stavljeno u funkciju, ali sad ovisi o kojoj vlasti se govori u državi. Svakako da je bilo prilike nekad to napraviti, kad su objekti još bili u funkciji, a sad, kad su propali, sad će teško biti naći zainteresirane kupce koji bi to mogli staviti u funkciju”, kaže mještanin Ivan Mikša te ističe da zbog toga nema ni drugih nužnih sadržaja, poput ugostiteljskih objekata.
Tako da, po Ivanu, mjesto od turizma nema financijske koristi, ili je ima vrlo malo. Ivanova sumještanka Biserka smatra da mnoge države zarađuju na nekim svojim sadržajima srodnog tipa, pa bi trebala i Hrvatska. Jer Tito je, kaže, ipak pojam – bio i ostao.
“Samo bi trebalo okrenuti knjigu dojmova u Titovoj kući pa da vidite šta ljudi misle, da je više od 90 posto pozitivnih mišljenja”, kaže Biserka.
“Vi od Broza pobjeći ne možete, on je tu. Čovjek je, koliko vidim, još prilično živ. Pa nema dana da nije izašao u novinama ili na televiziji ili na radiju”, kaže načelnik Ulama.
‘Vani se hvalimo, u Hrvatskoj sramimo’
Ulama smatra da je stvar na političkoj razini potpuno krivo postavljenja. Desna opcija, kaže, ima problem s Titom i Kumrovcem, a lijeva, kojoj to sve i nije mrsko, ne zna se dobro nositi s tom pričom.
Ideja je, kaže, da se na brendu Tita iskoriste potencijali tog kraja, a ideologiju treba ostaviti po strani.
“Ja sigurno znam da mnoge hrvatske firme i ljudi koji propagiraju turizam u Hrvatskoj na vanjskim tržištima tamo javno govore o Titu. Ali tu ne govore. To je problem. Znači, vani se hvalimo, a tu se sramimo.”
S načelnikom se slaže i Ivica Hrastović, predsjednik udruge Inicijativa za razvoj Kumrovca, kojoj je glavna zadaća upravo stavljanje objekata vezanih uz Broza u funkciju. Suprotstavljajući se, kako kaže, kratkovidnoj politici države, u udruzi su osmislili projekt pod nazivom “Gospodarski, znanstveni i kulturni centar Europska unija – treći svijet”.
U tom je projektu Tito zamišljen kao svojevrsni simbol vrijednosti politike nesvrstanih u pravcu ravnopravnosti naroda i sličnih ideja koje su Tito i Pokret zastupali, ali da projekt bude izveden na suvremen i gospodarski način. Zamišljeno je da sva tri objekta budu centar za operativce visoke razine iz različitih dijelova svijeta, koji bi tamo boravili i radili.
Tito je širio – multikulturalnost
“Međusobno bi dogovarali trgovinsku razmjenu, planirali zajedničke gospodarske projekte, Njemačka s Indijom, Kinom, Filipinima, na primjer, nekakve projekte da bi dogovarali i radili”, kaže Hrastović.
Smatra da bi projekt donio višestruku korist ne samo za Kumrovec i Zagorje, nego za cijelu Hrvatsku.
“Ovo je bio projekt gdje vi, uz gospodarski probitak za čitavu državu, na određeni način zadržavate i nacionalni identitet i prepoznatljivost u čitavom svijetu”, kaže Hrastović.
Projekt su poslali Uredu predsjednika, premijera i resornim ministarstvima. Ocijenjen je vrlo zanimljivim, kaže Hrastović, no od realizacije još nema ništa. Kao ni od realizacije druge varijante projekta, u kojem su objekti zamišljeni kao turistički kompleks.
A Kumrovec, smatra Hrastović, bazu svojega razvoja treba graditi upravo na brendu Josipa Broza Tita. Ali, naglašava, ne u politikanskom smislu.
“Kumrovec je nešto što treba razvijati na suvremen način, a u kontekstu onih Titovih ideja koje je on širio. Ako je on širio ravnopravnost naroda, i malih i velikih, onda vam je to danas multikulturalnost, prevedeno na suvremeni jezik”, zaključuje Hrastović.
