Na području Glamoča nalaze se nišani koji su zasigurno među najznačajnijim ne samo u Bosni i Hercegovini nego i na Balkanu, ali i cijeloj Evropi. Među njima su i nišan Omer-age Bašića, najveći u Bosni i Hercegovini, ali prema informacijama i najveći u Evropi tog oblika, kao i jedinstveni nišan u Vidimljanskom haremu, koji se naziva “fenjer”, ali i nišani na kojima je uklesano kako su ljudi sa tih prostora još prije dva i dva i po vijeka odlazili na hadž.
Na ulazu u Glamoč, kilometar od njegovog središta nalazi se nadgrobni spomenik ili nišan Omer-age Bašića.
– Ovo je najveći nišan u Bosni i Hercegovini, ali postoje informacije da je najveći i u Evropi ovog oblika. On je visok oko četiri metra i dva centimetra od ploče koja ga drži i prečnik mu je 96 centimetara. Prečnik turbana je dosta veći zato što 25 centimetara izlazi izvan unutrašnjeg. Ovo je jedinstven primjer u Bosni i Hercegovini ovih dimenzija. U Glamoču postoji još jedan nišan u Odžaku, gdje je bio Odžak Filipovića koji je možda za nijansu manji od ovoga, ali istog oblika i ovako slične veličine – istakao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Muhamed ef. Dragolovčanin, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Glamoč.
Nišani braće Bašića najveći u BiH
Spomenik je ukrašen topuzom (buzdovanom) i interesantnom orijentalnom ornamentikom u kamenorezu.
– On je najprepoznatljiviji po svojim gabaritima. Napravljen je 1792. godine ili 1213. hidžretske godine. On se za sav taj period od nekih blizu 220 godina nije ni pomakao što znači da je učvršćen tako dobro i da je urađen kvalitetno. Po informacijama koje su doprle do nas on je klesan na ovom mjestu. Kamen je dopremljen iz Majdana, a Bašića most na ulazu u Glamoč je napravljen da bi volovi dovukli kamen na mezarje – ističe efendija Dragolovčanin.
Veoma zanimljiv podatak je i da je nišan sačuvan tokom Prvog, te Drugog svjetskog rata, tokom postojanja dvije bivše Jugoslavije, u periodu 1918. – 1941. godine i 1945. do 1991. godine, ali i da je preživio posljednji rat u Bosni i Hercegovini iako je područje Glamoča u periodu od 1992. do 1996. godine bilo ono preko kojeg su prošle dvije vojske: bosanskih Srba i bosanskih Hrvata.
Da bi nišan stajao uspravno, potrebno je da u zemlju bude ukopan onoliko koliko je visok iznad zemlje.
– Ako ste čitali o ovoj staroj arhitekturi, da bi nadgrobni nišani dugo vremena stajali uspravno, moraju da budu otprilike iste težine ili iste dužine u zemlji koliko i van zemlje. Možete primjetiti da su svi oni koji su pali nekih pola metra ubačeni u zemlju, što znači da je ovaj nišan najvjerovatnije preko tri metra još u zemlji. Zato i stoji tako dugo – naglašava.
On smatra da u i oko Glamoča postoji još značajnih lokaliteta.
– U Glamoču ne postoji samo ovo mjesto i samo ova značajna stvar. Imamo mi dosta stvari o kojima Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH treba da razmišlja – ističe.
U naselju Odžak, desetak kilometara od Glamoča prema Banja Luci, nalazi se jedan od najvećih nišana u Bosni i Hercegovini, nišan Hasan-bega Bašića, brata Omer-age.
Svjedočanstvo o obavljenom hadžu na nišanu
Na 12-tom kilometaru od Glamoča prema Livnu, u naselju Vidimlije, nalazi se fenjer-nišan, kojeg je teško naći ne samo u BiH nego bilo gdje na Balkanu.
– Osim harema u Odžak-Filipoviću, stare kule Tabije, džamije u Malkočevcima imamo još jednu stvar koju nema niko u BiH. To je nišan u Vidimljanskom haremu koji nazivamo fenjer. To je nišan gdje je turban uklesan u kamenu. Kamen je u jednom komadu, a turban je uklesan u njemu, što nećete naći možda nigdje u svijetu. Hoćete možda naći nešto slično, ali takav oblik i da je rađen prije preko 170 godina nećete – navodi efendija Dragolovčanin.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Glamoč naglašava kako je tu živjela porodica Filipović koja je opće poznata i kroz historiju Bosne i Hercegovine tokom Osmanskog perioda pa i nakon toga u bivšoj Jugoslaviji.
– Ta porodica je ostavila dobrim dijelom traga kroz svoje vakufe i turbe, mezarje u gradu koje je jedno od većih na preko 3,5 hektara. Tu je dobar dio mezarluka te porodice u posljednjih 250 godina. Na tim mezarima da se iščitati da su muž i žena prije nekih 200 do 250 godina odlazili na hadž, a većina njih tu su bili i hafizi – kaže.
Nekada su ove kulturno-historijske spomenike posjećivale i organizirane ekskurzije, jer je Glamoč bio nezaobilazna destinacija.
– Spomenik Ive Lole Ribara je u Glamoču, pa je grad bio neizostavna lokacija za obilaska. Glamoč je prelijepa sredina i prirodni ambijent. Sve su ovo dodaci sa kojim bi mogli da obogatimo turističku ponudu ovoga grada – zaključuje Muhamed ef. Dragolovčanin.
