“Sve što je u tom pismu rekao sam joj i prije”, kazao je Paul Daugherty iz Cincinnatija za ABC News. “A reakcije su bile tačno onakve kakvima sam se i nadao: roditelji s raznih strana mi poručuju da i oni imaju iste brige koje sam i ja imao i da su presretni što je sve ovako ispalo. Kad imaš dijete s invaliditetom, sve što želiš čuti prvih nekoliko dana je da će sve biti OK. Mi to nismo čuli. Nama su ljudi govorili što sve Jillian neće moći. A mi smo sve to bacili u smeće”, piše Novi.
Daugherty je kazao da su ga na pisanje pisma svojoj kćeri Jillian, koja ima Downov sindrom, nagnali ljudi koji se bave objavljivanjem inspirativnih priča o ljudima s invaliditetom.
Kako bi pokušao izraziti svoj ponos 26-godišnjom Jillian, Daugherty je pismo napisao 26. avgusta, fokusirajući se na to koliko je daleko stigla od svojeg vjenčanja 27. juna.
U pismu je, između ostalog, pisalo:
“Za dva sata odradit ćeš šetnju života, tih nekoliko koraka koji će biti još upečatljiviji zbog svega što si napravila da dođeš do ovog dana. Ne znam kolike su šanse da se žena koja se bori s Downovim sindromom uda za ljubav svojeg života. Znam samo da si ti to uspjela. Ono što nismo mogli napraviti jest učiniti da te svi drugi klinci vole. Da te prihvate, sprijatelje se s tobom, stoje uz tebe u društvenoj areni. Mislili smo: kakav je to dječji život ako nije ispunjen spavanjem kod prijateljica, rođendanskim proslavama, odlaskom na maturalnu?
Brinuo sam se za tebe tada. Plakao sam u sebi onu noć kad si imala 12 godina i objavila: ‘Nemam prijatelja’.
Svi želimo iste stvari za našu djecu. Zdravlje, sreća i mogućnost da se uključe i uživaju u svijetu nisu rezervirani samo za tipičnu djecu. Svako dijete rođenjem dobiva pravo krenuti u potragu za time. Brinuo sam se za tu tvoju potragu, Jillian.
Nisam trebao. Tebi druženje s ljudima dolazi tako prirodno. Zvali su te Gradonačelnica u osnovnoj školi, zbog tvoje sposobnosti da komuniciraš sa svakim. Plesala si u školskoj grupi u srednjoj školi. Provela si četiri godine na koledžu i tamo ostavila cjeloživotni dojam na sve koje si upoznala.
Sjećaš li se svih stvari koje su rekli da nikad nećeš moći raditi Jills? Da nećeš moći voziti bicikl ili baviti se sportom. Da nećeš ići na faks. Da se definitivno nećeš udati. A sada…pogledaj se…”.
Daugherty je ispričao da se Jillian udala za svog dugogodišnjeg dečka Ryana, s kojim je igrala fudbal u timu tinejdžera s invaliditetom prije 10-ak godina.
Njihov je svadbeni dan, dodao je, bio kao iz bajke.
“Vjenčanica joj je stajala kao salivena, frizura je bila savršena, Jillian je i inače sretna, ali ovo ju je diglo na novu razinu. Nikad je nisam vidio ljepšu”.
“Jillian je predraga osoba i svi koji su je upoznali misle isto. Pa mogu reći svima, roditeljima djece s invaliditetom – bit će bolje”.
Jillian još nije pročitala pismo, Daugherty čeka pravu priliku da joj ga uruči.
