– Iako je nakon porođaja beba mrdala ručicama i nožicama, sat kasnije doktorka nam je rekla da je dijete mrtvo! “Spasila sam vam kćerku, ali bebi nije bilo spasa”, kazala je mojoj majci, koja je bila pokraj mene. Plakala sam kao kiša. Svi snovi pali su u vodu. Osjećaj gubitka bio je nepodnošljiv!
Suzana Đorđević (27) tog 21.06., u petom mjesecu trudnoće, rodila je djevojčicu nešto veću od šake i tešku svega pola kilograma, a u Bolnici sv. Luka u Smederevu su je, kako tvrdi, greškom, ne provjerivši u potpunosti bebino stanje, proglasili mrtvom nedugo po rođenju!
– Četiri sata kasnije i dalje sam bila zgrčena i plakala. A onda je došla doktorka i rekla da se čudo desilo i da je beba ipak živa. Taj šok, sreću, nevjericu, ali i bijes koji sam osjetila nemoguće je riječima opisati! – priča Suzana o svojim pomiješanim osjećanjima. S jedne strane je nadiralo ushićenje što je djevojčica dobro, s druge gorčina na medicinskog osoblje i što su se tako poigravali s jednim mladim životom.
– Trudnoća je bila bez problema do tog dana kada mi je pukao vodenjak. U bolnicu sam došla oko pola sedam ujutro, a doktorka me je, iako sam imala krvarenje, pregledala tek poslije četiri sata. Sjedila sam u čekaonici u bolovima, a kada me je doktorka konačno pregledala, predložila je da se uradi kiretaža. Ipak, porodili su me prirodnim putem.
Suzana otkriva šta se desilo:
– Kasnije sam od jedne medicinske sestre doznala da ju je ona spasila. Prolazila je hodnikom pored prostorije u koju smještaju mrtve bebe i slučajno vidjela da moja djevojčica mrda ručicom. Prišla joj je, povila je i otvorila prozor. Bebica je prodisala!
Odmah su je stavili u inkubator i potom hitno prevezli u Univerzitetsku dječiju kliniku u Beogradu, gdje je beba boravila četiri mjeseca.
– Danas moja hrabra kćerka ima pet mjeseci i 3.600 grama, vesela je, lijepa i zdrava. Kada samo pomislim da je tako lako moglo da se desi da je više nema, stegne mi se srce. Otišla sam kod ljekara vjerujući, kao i svi, da će mi pomoći, a oni su se grubo poigrali našim životima – priča majka dok u rukama drži milu, naprednu djevojčicu koja se smjehulji, nesvjesna toga kako je njen život sačuvan.
Otac Goran: PRIJATELJI SU MI IZJAVLJIVALI SAUČEŠĆE! Goran Milosavljević (44), otac male Milice, kaže da se u trenutku kada je došlo do ovog nenadanog porođaja nalazio u Danskoj, gdje radi. Vijest o tome da mu je dijete preminulo javila mu je supruga.
– Bio sam neutješan. Kupio sam kartu za prvi let do Srbije. Prijatelji u Danskoj i drugar koji me je sačekao izjavljivali su mi saučešće. Duša me je boljela – priča Goran i dodaje da je doznao da je beba živa tek oko 11 uvečer, kada je sletio i pozvao Suzanu da vidi gdje se nalazi.
– Zvučala je raspoloženo i rekla da je “pola sata provela sa bebom”. Bio sam zaprepašćen. “Kako sa bebom?!”, pitao sam je, da bi mi konačno objasnila da je beba živa.
