Statistika kaže kako je letenje najsigurniji oblik prijevoza. Tako se prošle godine na svakih 2,38 milijuna letova srušio jedan avion, no to ništa ne znači aviofobima. Međutim, statistika i bilo koji drugi, naizgled racionalni argument, posve je beskoristan za nekoga čiji je strah – iracionalan – za aviofobe.
“Statistički je let avionom najsigurnije putovanje. Puno je više automobilskih nesreća, ali stvar je medija i napuhanosti fame aviona. Zlokobno zvuči: `Poginulo je 150 putnika!`, a ne računamo na puno, puno automobilskih nesreća koje kad se zbroje, dođemo do većeg broja unesrećenih nego u avionu”, rekla je dr. med. Anu Vaništu Košutu, spec. psihijatrije. Dodala je kako je također problem to što je za neke avion simbol njihove nekontrole:
“Ne vidim cestu pred sobom, ne mogu otvoriti ni vrata, ni prozor. Ne vidim tko mi ide u susret. Sve je u rukama nekoga, a zašto da damo kontrolu nekome? Strah od aviona imaju ljudi koji su općenito `control freakovi` koji ne vole spontane situacije, koji vole i moraju planirati, a sve da bi imali žvot u svojim rukama”.
U svijetlu nedavnog tragičnog leta Germanwingsa u kojem je kopilot Andreas Lubitz namjerno srušio avion sa 150 putnika i članova posade, strah od letenja je izraženiji kod mnogih. Ako do sada o njemu nisu ni razmišljali, ovaj zločin je u njima probudio nove osjećaje.
Jedan Lubitz je rijetka iznimka
“Trenutno, nakon priče o kopilotu Lubitzu, ovo je krajnje nepopularna priča: kako razuvjeriti ljude da strah od letenja ne mora i ne smije biti prisutan? Pa ipak, znajmo da je jedan Lubitz zaista rijetka iznimka i da je u autima vise onih `manijaka` koji nam idu ususret i koje isto ne možemo kontrolirati. Pješacima na zebri je nejasno da isto ovise o vozačima. Ipak, imamo fikciju da možemo svojom gestom spriječiti nesreću. Ali samo fikciju. I na tome treba raditi”, tvrdi psihijatrica Vaništa Košuta.
Terapija koja aviofobima pomaže riješiti se straha uključuje više komponenti, a poanta je vjerovati da je moguće riješiti se straha.
Ispovijest aviofoba: U avionu sam se osjećao kao na električnoj stolici
“To se radi postepeno. Strah iracionalan, pomalo se otapa. Prvo pričom o drugim strahovima pojedinca, o životu pojedinca, pa se ode na aerodrom, pa se sjedi, pa se sluša zvukove aerodroma…Pa se otvara pitanje slobode i želja da se nema blokada u životu. Osvijestiti motivaciju da vidimo neko mjesto elegantno. Čemu autom do Skandinavije? Čemu brodom do Amerike?”, objasnila je dr. Vaništa Košuta.
Njen jse savjet svima koji strahuju od letenja da vjeruju u druge, vjeruju u sebe i žele promijeniti svoju blokadu, a ne da je hrane senzacionalnim pričama i inzistiraju na tragediji, piše Ordinacija.
“Otvorite optimizam, otvorite hrabrost. Jeste li fighter? Ili se prepusšate i kapitulirate lako?”, zaključila je psihijatrica Vaništa Košuta.