U ovo vrijeme ludila, vrijeme koronavirusa, kada se lažne informacije mješaju sa onim tačnim, pa ljudi dolaze u nedoumicu kojim informacijama da vjeruju, pa je tako objavljena informacija da je umro legendarni pjevač narodne muzike Kemal Malovčić.
Navodno, Malovčić je umro od srčanog udara. Odmah po objavljivanju te informacije na društvenim mrežama pozvali smo Kemala na nama poznati broj, ali bio je nedostupan, a na kućni broj se niko nije javljao. Poznavajući Kemalove životne navike, da voli malo duže da ostane u krevetu, pa ponekad i do dva sata poslijepodne, konačno smo ga dobili na jedan od dva nama poznata telefonska broja.
-Ma, kako umro, ja sam živ i zdrav i neće se dušmani još Kemala riješiti tako lako. Jaste da sam ja zašao u te neke duboke staračke godine, ali samo će Allah dragi odlučiti kada ću da napustim ovaj svijet. Kada sam se probudio dočekalo me na stotine poruke od kolega i prijatelja, a žena mi je ko bez duše ušla u sobu i drmala me kao luda, da vidi jesam li živ. Rekla mi je da su i nju zvali i pitali da li sam umro. Ovome ludilo stvarno nema kraja. Sad sam zvao advokata, pa ću da tužim te smetljarske portale. Samo da bi dobili nekoliko lajkova doveli su moju rodbinu, prijatelje, kolege do ludila – rekao nam je Malovčić u telefonskom razgovoru.
Na naše pitanje kakva je situacija u Beču gdje živi sa porodicom i kako na njega djeluje trenutna situacija Kemal je odgovorio:
-Uvedena je stroga kontrola kretanja, ali ja izađem ispred kuće gdje živim, držim odstojanje od ljudi, trudim se da poštujem sve uvedene državne mjere, jer ovo je kao treći svjetski rat. Moja genercija ovako nešto nije doživjela i najviše mi je žao ove omladine,koja nije navikla na ovakav vid izolacije. Ja spadama naravno u tu rizičnu grupu, ali sve je u Allahovim rukama.
Na pitanje da li se dovoljno snabdio sa životnim namirnicama , Kemal nam je rekao:
-Sve u granicama normale. U Beču rade sve prodavnice, životnih namirnica ima dovoljno, svaki dan se može otići do prodavnice, tako da se ne treba pretjerivati u nabavci istih.
Na kraju razgovora Kemal nam je rekao da se redovno čuje sa pojedinim kolegama, a ponajviše sa Mehom Hrštićem. A , drago mu je što se u ovim ludim vremenima pojedine kolege njega sjete.
