Japan je prije 70 godina postao prvom i za sada jedinom žrtvom nuklearnog napada, a užasa koji je 6. augusta 1945. godine posijala bomba “Mališan” na Hirošimu i tri dana kasnije “Debeljko” na Nagasaki prisjećaju se “hibakushe”, ljudi koji su preživjeli stravični napad, kada je na zemlji nastao pakao, piše Hina.
Po naredbi tadašnjeg američkog predsjednika Harryja S. Trumana, američki bombarder B-29, nazvan “Enola Gay”, izbacio je tog jutra 15 kilotona tešku bombu sa visine od 9.400 metara, u kojoj je bilo 60 kilograma uranija.
Eksplodirala je iznad Hirošime na visini od oko 600 metara, izazvaši toplotni val temperature do 5.000 stepeni Celzija, snažni udarni val brzine 800 kilometara na sat i plamene oluje, koje su uništile gotovo sve unutar 12 kvadratnih kilometara.
U prvim sekundama usmrćeno je između 70.000 i 80.000 ljudi, da bi u mjesecima koji su uslijedili broj mrtvih zbog radijacije narastao na 140.000.
Eksplozija je uzrokovala i vreli gljivasti oblak prašine i krhotina visok 15.250 metara, koji se vidio sa udaljenosti od 560 kilometara.
Živi pakao na zemlji
Tri dana kasnije, iz aviona “Bock’s Car” bačena je bomba na Nagasaki 4.500 kilograma teška “Debeljko”, a broj žrtava u prvim trenutcima nakon eksplozije kreće se od 40.000 do 80.000.
Uslijed radijacije i teških bolesti koje su se potom razvile, broj ljudi koji su umrli od posljedica dviju bombi je u augustu 2014. godine dosegao brojku od 450.000, od kojih je 292.325 žrtava iz Hirošime, a 165.409 iz Nagasakija.
Bomba bačena na Nagasaki bila je bazirana na plutoniju.
Sunao Tsuboi, piše The Guardian, svoje ožiljke zadobijene u eksploziji A-bombe na Hirošimu nosi već 70 godina i živo se prisjeća tog dana kada je začuo zaglušujući prasak, da bi potom bio odbačen u zrak i nakon deset metara pao na zemlju.
“Kada sam došao svijesti, vidio sam da imam opekotine po cijelom tijelu, a uslijed siline eksplozije, otpali su mi rukavi košulje i nogavice hlača. Ruke su mi bile najviše opečene […] nisam znao da nas je pogodila atomska bomba, ali po onome što sam vidio oko sebe znao da je na zemlji nastao živi pakao”, kazao je Tsuboi.
Prisjeća se djevojčice kojoj su oči ispale iz duplji, ljudi bez ekstremiteta i onih koji su rukama pokušali spriječiti da im iz rupe na trbuhu ne iscure unutarnji organi.
“Bili su poput prikaza, krvarili su iz rana, pokušavajući negdje otići prije nego su kolabirali. Pougljenjena tijela bila su posvuda, prekrila su i rijeku”, opisuje Tsuboi taj 6. august i dodaje da je smrad izgorenog ljudskog mesa bio zastrašujuće znažan.
Svjetlo za duše umrlih
U bolnici je više od mjesec dana bio bez svijesti.
Od tog dana Tsuboi je bio hospitaliziran 11 puta, a tri puta mu je rečeno da mu nema spasa.
Cijeli život uzima lijekove za razne bolesti, uključujući i dva karcinoma kao direktnim posljedicama radijacije.
Tsuboi je život posvetio širenju istine o užasima nuklearnog oružja širom svijeta i svake godine sa svojom djecom i unucima u Parku mira u Hirošimi odaje počast žrtvama, među kojima je najviše bilo civila.
Navečer 6. augusta ove godine spustit će fenjer u rijeku Motoyasu, u koju se bacilo na hiljade ljudi u bijegu od vreline nuklearne eksplozije, kako bi plam svjetlosti vodio duše umrlih.
Tsuboi će prilikom obilježavanja godišnjice izmijeniti i riječi s premijerom Shinzeom Abeom.
“U ime svih žrtava atomske bombe, zatražit ću od njega da učini sve što je u njegovoj moći da oslobodi svijet nuklearnog oružja. Nastavit ću to tražiti do mog posljednjeg daha”, poručio je Tsuboi.
I Yoshiko Kajimoto, 84-godišnji “hibakusha”, neumorno upozorava svijet na opasnosti od nuklearnog oružja i nuklearne energije općenito, pa je tako putem Skypea razgovarao i s desetak zastupnika britanskog Parlamenta, a s japanskim nevladinim udruženjem “Brod mira” obišao je 24 zemlje i održao predavanja o Hirošimi i Nagasakiju.
“Hibakushe” se također odlučno protive namjeri premijera Abea da četiri godine nakon nuklearne katastrofe u atomskoj centrali Fukushima Daiichi ponovo pokrene nuklearne reaktore.
Iako ne spore razliku između upotrebe nuklearne enegije u vojne i civilne svrhe, mišljenja su da ju ljudski rod nije u stanju kontrolirati.
“Mislim da nam rizik koji predstavlja nuklearna energija i činjenica da ju ljudski rod ne može kontrolirati jasno daju do znanja da niti jedan reaktor u Fukushimi ne bi smio biti ponovo pokrenut”, kazao je Akira Yamada, jedan od 183.000 registriranih preživjelih iz Hirošime i Nagasakija.
Najsmrtonosniji teret na svijetu
Zlokobni avion “Enola Gay “,koji je ispustio najsmrtonosniji teret na svijetu, sada se nalazi u muzeju avijacije kod aerodroma Dulles u blizini Washingtona.
Sjajni srebrnasti bombarder dobio je ime po majci pilota koji je njime upravljao tog historijskog dana u augustu 1945. godine, a njegova misija sažeta je u samo jednu rečenicu: “Šestog augusta 1945. godine ovaj bombarder tipa B-29, koji je proizvela kompanija Martin, ispustio je prvo atomsko oružje upotrijebljeno u borbi na japanski grad Hirošimu.”
Razorna eksplozija te bombe postala je jedan od najznačajnijih događaja 20. stoljeća, oko kojega se i danas, 70 godina kasnije, vode burne rasprave.
Za neke preživjele žrtve te eksplozije ovaj kratki opis aviona nije dovoljan, jer ne sadrži nikakve informacije o broju žrtava.
Historičari se ni danas ne mogu složiti oko opravdanosti odluke o bombardiranju Hirošime i Nagasakija.
Dok jedni tvrde da bi kopnena invazija Japana koštala stotine hiljada japanskih i američkih života, drugi tvrde da je Japan već bio na koljenima i da nije mogao voditi rat te da su bombe bile eksperiment.
Ono što je neosporno je da je američki predsjednik Truman sa broda na Atlantiku tog 6. augusta saopćio vijest: “Svijet će znati da je prva atomska bomba bačena na Hirošimu, vojnu bazu, zato što smo htjeli izbjeći pogibiju civila. Upotrijebili smo je kako bismo priveli agoniju rata kraju i spasili živote hiljada i hiljada Amerikanaca.”
Japan je kapitulirao 15. augusta 1945, a 70 godina nakon tragedije većina Amerikanaca, 56 posto, prema istraživanju instituta Pew Research Center, smatra da je to bilo opravdano.
