Postoje tri osnovna problema koja, za sada, sprečavaju slanje ljudske posade na Mars – nedostatak kvalitetne rakete za više letova, pojava depresije, te radijacija u svemiru.
Stručnjaci navode da prebacivanje ljudi na Mars mnogo košta i da bi, sa današnjom tehnologijom, cijena misije, koja bi uključivala i povratak, iznosila između 100 i 500 milijardi dolara.
Jedini način da se smanje troškovi su rakete koje mogu biti višekratno korištene.
Već je demonstrirano uzlijetanje i slijetanje rakete Falcon 9, a ove godine planiran je i prvi probni let rakete Falcon Heavy.
Ako sve bude uspješno, to će biti veliki korak ka demonstriranju sposobnosti za slanje svemirske letjelice izvan Zemljine orbite.
Problem je i putovanje na Mars, koje bi moglo biti veoma dosadno. Dugi periodi bez stimulacije, kao i “zurenje” u svemir mogu dovesti do depresije i manjka pažnje.
Let na Mars traje do osam mjeseci, a svakih 15 godina, kada su Zemlja i Mars najbliži, let se skraćuje na šest mjeseci.
Iako astronauti prolaze kroz intenzivne psihološke testove, nijedna svemirska misija nije po pitanju dosade predstavljala izazov kao mogući let na Mars.
U okviru projekta HI-SEAS na Havajima, grupe “astronauta” smještaju se u izolaciju do osam mjeseci. Cilj je da se imitiraju uslovi života na Marsu kako bi se što bolje razumjeli psihološki efekti.
Pokazalo se da je rad jedan od najboljih načina za sprečavanje dosade.
Stručnjaci vjeruju da astronautima put treba učiniti što zabavnijim, pa se planiraju igrice u nultoj gravitaciji, filmovi, predavanja, pa čak i “restorani”.
Veliki problem za ekspediciju na Mars predstavlja i radijacija, navode naučni portali.
Opasno svemirsko i solarno zračenje može dovesti do problema sa vidom, demencije i karcinoma.
Put do Marsa u jednom smjeru izložit će svakog astronauta količini radijacije 15 puta većoj nego što je godišnji dozvoljeni limit za zaposlene u nuklearnoj elektrani.
Postoje razne vrste štitova za suzbijanje radijacije, ali bi ih radioaktivni zraci mogli probiti.
Također, štitovi povećavaju masu, što utiče na veću potrošnju goriva i, samim tim, troškova svake misije.
Tokom sljedećih deset godina prioritet će biti istraživanje.
Podaci sa Međunarodne svemirske stanice, Marsove naučne laboratorije i Voyagera 1 već pomažu u stvaranju detaljnije slike o svemirskim vremenskim prilikama.
