„Ja pripadam narodu koji je retko glup“, rekao je Pero Luković prije nekoliko godina, negdje između ubistva Zorana Đinđića i civiliziranja Aleksandra Vučića, opisujući situaciju u Srbiji i nevjerovatne, suprotne od razumnih, reakcije njenih građana na probleme koji im iz dana u dan zagorčavaju život.
„I mi, i mi!!!“, možemo slobodno uzviknuti, jer osim viceva, sada postoje i čvrsti dokazi kako građani Bosne i Hercegovine, pripadnici svih konstitutivnih naroda, plus manjine, spadaju među najveće duduke u Evropi. Naučnom metodom, analizom sistema obrazovanja, stepena inteligencije i još nečega, utvrđeno je da smo pri vrhu liste najglupljih na kontinentu. Ima, istina, i gorih, al’ onaj kome je to utjeha nije ništa drugo nego građanin-potvrda tačnosti rezultata istraživanja objavljenih na nekoliko ovdašnjih portala.
Mi se teško mijenjamo, pogotovo na bolje, no zato se lako uvrijedimo. Čudi, dakle, to što publiciranje rezultata o niskom IQ-u Bosanaca i Hercegovaca nije izazvalo plotun kontraargumenata i nabrajanje ličnosti koje dokazuju suprotno. Znate kako to ide: dva nobelovca, dva oskarovca, svjetski rekorderi u razbijanju kokosovih oraha laktom i siprex blokova glavom, još jedan naš koji je u Ameriku otišao zdrav-prav, a u Visoko se vratio kao Indiana Jones, pa jedna naša što je u Švedskoj, Danskoj, tu negdje, Tito i partija za istraživanja svega, od Higgsovog bozona, do kloniranja bizona…
Rijetki pametni među nama, naravno, znaju da Ivo Andrić, Vladimir Prelog, Danis Tanović, Dušan Vukotić…samo popravljaju sliku zemlje i naroda o čijoj pameti ponešto govori to što se jedan grad u BiH zove Neum (dakle, ne-um), a puno toga tri priče sa margine monitora i novinskih stranica.
Milica Đukić, Tijana Babić, Zlatko Salko Lagumdžija, Adisa Bolić, Demir Papić i Nikica Perić, članice su i članovi olimpijske matematičke reprezentacije Bosne i Hercegovine i na nedavnoj Balkanskoj matematičkoj olimpijadi održanoj u Grčkoj, na kojoj je uz jedanaest balkanskih, sudjelovalo i deset selekcija iz ostatka svijeta, osvojili su pet medalja. Dakle, od njih šest, petoro je stiglo do odličja. U ukupnom poretku, Bosna i Hercegovina je završila na sedmom mjestu, boba je falila za šesto…
To što znaju i što su postigli, o njima govori puno. Sve drugo iz priče o šestoro pametne bosanskohercegovačke djece potvrđuje da su, eto, Milica, Tijana, Zlatko Salko, Adisa, Demir i Nikica, imali nesreću da se rode među najvećim glupanima u Evropi, a i šire, da se ne lažemo.
Budućnost nam je, vidimo, blistava i predvidljiva
Evo kako je sastavljena matematička reprezentacija dvoentitetske zajednice tri naroda: par olimpijaca stiglo je iz RS-a, troje iz onog dijela Federacije u kojem se srednjoškolska nastava odvija po planu i programu Bosne i Hercegovine, a jedno iz dijela većeg entiteta u kojem se radi po hrvatskom planu i programu!
No, to uopće nije problem, daleko od toga. Problem je, normalno, bio u parama: reprezentativki iz hrvatskog dijela Federacije su glatko, bez natezanja, plaćeni putni troškovi unaprijed (no, to je bila sva pomoć – pripreme, naime, nisu predviđene ni u nastavnim ni u vannastavnim aktivnostima). Srpska je svojoj djeci obećala da će marke vidjeti kada se vrate, a do tada neka se nekako pokriju, uštede, dobiju na kladionici…. Ostali Atinu vidjeli ne bi da nije bilo općine Prozor-Rama i Logosofta, koji su dan uoči putovanja izvadili pare za put u Grčku iz koje je šestoro pametne djece donijelo pet medalja! Fadil Novalić, Dino Konaković, Bakir Izetbegović, Fahro Radončić, Mujo Selimović…su se istom prilikom i povodom, uhvatili za onu stvar.
Istina, premijer dilFa je imao posla: on, Vlada i Agencija za privatizaciju uhvatili su se rasprodaje porodičnog srebra. To je, da pojasnimo, druga od one pomenute tri priče i kaže kako je cilj u ovoj godini naći kupce kako za firme koje su propale ili samo što nisu, tako i za one u kojima je Vlada suvlasnik, a ide im, u najgorem slučaju, samo dobro.
Bosnalijek, Energopetrol, Energoinvest, Aluminij, Šipad Export, Hidrogradnja, Remontni zavod Travnik, Željezara Zenica, KTK Visoko, Agrokomerc Velika Kladuša, Konfekcija Borac Travnik, Fabrika duhana Mostar, Vitezit i te Putevi BiH, firme su koje Agencija za privatizaciju i Vlada FBiH planiraju prodati u ovoj godini, a ako skontaju kako, na bubanj će i Sarajevo-osiguranje i Fabrika duhana Sarajevo!
Od dva važna, najvažnija pitanja, naravno da u Vladi nisu postavili niti jedno. Prvo o tome kako je, zašto i čijom zaslugom došlo do propasti, recimo, Hidrogradnje, Fabrike duhana Mostar, pa i Aluminija, upropaštenih do te mjere da će zainteresirane kupce biti teško naći čak i na zatvorenim odjelima psihijatrijskih klinika. Drugo je pitanje visilo u zraku dok ga nije odnio propuh, a glasi: zašto, ali zašto bi prodavali nešto, neku firmu, fabriku čiji je Vlada vlasnik ili suvlasnik, dok su rezultati poslovanja iste te firme daleko iznad famozne pozitivne nule i još dalje od bilo kakvog gubitka? Umjesto odgovora, žurba je, idemo radno i svečano do treće priče o tome koliko smo nepametni. Kako je objavljeno na TV Liberty, u trgovačkoj djelatnosti u BiH, koja je, znamo, u privatnom vlasništvu, radi 126.000 ljudi, od toga najmanje osamnaest posto na, kako se to kaže, crno, za minimalnu platu, bez prava na godišnji odmnor, bolovanje, porodiljsko odsustvo i sa radnim vremenom od non do stop, uz ogromnih pet minuta za odlazak u toalet, ali jednom, pa ko šta obavi – obavio je. Ko nije stigao, neka trpi ili neka manje pije vode, pa će mu se manje i pišati.
Budućnost nam je, vidimo, blistava i predvidljiva. Samo da ovo malo što nam je ostalo rasprodamo i da Milica Đukić, Tijana Babić, Zlatko Salko Lagumdžija, Adisa Bolić, Demir Papić i Nikica Perić još malo odrastu. Jednog ćemo dana, ne brinite, brzo će to, sedam, osam, deset godina plafon, vlasnice medalja sa matematičkih olimpijada, kao u jednoj staroj pjesmi, pitati u granapima koliko je pašteta. Pitat će ih to, možda, i stari prijatelji, poznanici sa istih tih olimpijada, kada svrate u kupovinu nakon odrađene smjene za sitne pare i krupnog gazdu, stranog investitora koji je za marku-dvije kupio…a nešto jeste, eno spiska u tekstu, malo gore, i nije kratak.
