Ovim povodom mediji prenose riječi mnogih onih koji cijene rahmetli Izetbegovića. Međutim, Saff donosi pregled najvećih laži koje su usmjerene na predsjednika Izetbegovića.
Jedna od najmonstruoznijih laži došla je od Fahrudina Radončića, odnosno od njegovih medija. Na TV Alfa, a što je ubrzo prenio Dnevni avaz, objavljen je film u kojim se porodica Izetbegović, konkretnije Alijina supruga, rahmetli Halida, optužuje da je prikupljanje donacija pretvorila u vlastiti biznis. U toj priči Alfa i Avaz za svjedoka da je rahmetli Halida rekla da od četiri vreće zlata jednu treba ostaviti za Bakira, uzeli su psihički neuračunljivu osobu pa su se svojevremno na društevnim mrežama pojavili i medicinski nalazi tog svjedoka. Uvidom u te nalaze koji prikazuju historijat i kontinuitet bolesti svjedoka, a obzirom da su plasirani u vremenu predizborne kampanje, lako je zaključiti da je potvaranje Alije Izetbegovića preko njegove supruge Halide bilo predizborno đule Radončića i njegovih medija. Iako je rahmetli supruga Halida u centru ove montirane afere, evidenetno je da se njenom diskreditacijom izvršio napada na samog Aliju jer se inputiralo da je on instruirao ove, dokazano izmišjene, zloupotrebe donatorskih sredstava. Smatra se da je ovo iskorištavanje psihički bolesne osobe najodvratniji, najbolesniji, najnečasniji, najljigaviji medijski proizvod u posljeratnoj BiH.
Sefer osvetnik
Sefer Halilović nikada nije mogao halaliti Aliji što je inicirao i potpisao njegovu smjenu sa čela Armije RBiH. Halilovićeva bolesna sujeta producirala je laž da je Izetbegović sa Franjom Tuđmanom pokušao podijeliti BiH. Sefer i njegov sin Semir obnevidjeli posthumnim osvetništvom nad Izetbegovićem ne vide da je upravo Alija organizovao odbranu od velikohrvatskih političkih i vojnih aspiracija. Upravo je Alija sa Armijom R BiH, čiji je bio vrhovni komadant, lomio kičmu šahovničarima na bojnom polju pa su ideolozi te paradržave odustali od svog projekta. Da je, kako osvetnici krvavih očiju tvrde, Izetbegović radio sa sefer-o-alijiTuđmanom na podjeli BiH, valjda bi proglasio predaju, dopustio da dijelovi BiH pripadnu susjednoj Hrvatskoj ili se ne bi uopšte ni oprirao velikohrvatskoj agresiji. Na kraju, Izetbegović je privolio Tuđmana da potpiše primirje između Armije RBiH i hrvatski snaga i to udruživanje je kulminiralo zajedničkim oslobađanjem dijelova BiH od četnika. Halilovići su čak i tvrdili da je po istom principu Izetbegović radio na podjeli BiH i sa Slobodanom Miloševićem. Nažalost, Sefer Halilović je pristao na širenje laži u kojoj se insistira da je Alija Izetbegović izdao Srebrenicu, a čime se podlo nameće teza da je rahmetli predsjednik svjesno pristao na genocid u Srebrenici.
Muhamed Filipović je otišao najdalje
Još je jedna persona za svoje obrušavanje na Izetbegovića imala identične razloge kao Sefer Halilović. Osveta i sujeta zbog toga što ga je Izetbegović pobijedio i nadmašio u političkoj demokratskoj borbi glavni su pokretači kritizerstva i laži koje dolaze od Muhameda Filipovića. Akademik Filipović je izrekao brojne laži o predsjedniku Aliji Izetbegoviću. Optužio ga je zajedno sa Seferom Halilovićem za izdaju i genocid u Srebrenici. Filipović se u jednom trenutku spustio toliko nisko da je u intervjuu za jednu stranu medijsku kuću izjavio da je rahmetli predsjednik bio homoseksualac.
Avaz ga je optužio za podjelu BiH i stvaranje muslimanske države
Posebno mjesto na listi laži o Aliji Izetbegoviću zauzimaju optužbe Fahrudina Radončića koji je u kamere RTRS-a iznio lažne informacije o osnivanju terorističke organizacije tokom rata u Sarajevu od strane Mladih muslimana i vrha SDA, dakle Alije Izetbegovića. Po Radončiću ta teroristička organizacija je ubijala Bošnjake i strane državljane u Sarajevu, a ta ubistva su pripisivana Srbima.
Također, Radončićev Avaz je optužio Aliju Izetbegovića da je 1993. godine na Bošnjačkom saboru pokušao osnovati muslimansku državu.
Zlatne kašike
Jedna od medijskih patki koje su našle plodno tlo bila je ona da je Alija Izetbegović obećao da će narod poslije rata jesti zlatnim kašikama. Ta laž je izašla iz opozicionog bloka, ali su je kasnije mnogi koristili, a ponajviše plaćenici iz nevladinih organizacija kao što je Darko Brkan. Međutim, za tu Alijinu izjavu ne postoji nijedan dokaz niti su ga mogli ikada pronaći ni najveći kritičarli Izetbegovića starijeg. Naprotiv, mnogo je dokaza da to Alije nije rekao. Jedan od njih je njegova izjava o poteškoćama koje nas čekaju. Nelogično je da je obećavao zlatne kašike, a istovremno ukazovao na probleme koji dolaze. Drugi dokaz je zlatna ogrlica vrijedna oko milion dolara koji je Izetbegović dobio kao lični poklon u arapskim zemljama. Tu ogrlicu Alija nije ostavio za sebe i svoju porodicu, nego ju je dao na poklon muzeju gdje i danas stoji. Treći dokaz je vakufnama prvog predsjednika BiH. Čak je pet miliona ostavio i adresirao ih na račun troškova obrazovanja, nauke i kulture.
