U okviru obilježavanja 77 godina od Bitke na Sutjesci i 75 godina pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, Nacionalni spomenik Sutjeska danas će zajedno posjetiti delegacije predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića te delegacija SABNOR-a Bosne i Hercegovine.
Kako je najavljeno, delegacije će posjetiti Muzej Bitke na Sutjesci, položiti vijence na kosturnicu kod spomenika u Dolini heroja na Tjentištu, te na spomen ploču na Donjim Barama.
Bitka na Sutjesci počela je 15. maja i trajala je do 16. juna 1943. godine kojom su Sile Osovine htjele uništiti partizansku vojsku. Gubici su bili ogromni, a u njoj je život izgubilo na hiljade Dalmatinaca.
Naime, činjenica je da je od svih poginulih boraca, partizana i antifašista Hrvata bilo skoro pola, zbog čega bitku na Sutjesci često nazivaju “hrvatskom bitkom”. Slovenski povjesničar Viktor Kučan u knjizi “Borci Sutjeske” je iznio podatak koji pokazuje broj boraca po općinama u bivšoj Jugoslaviji, iz koje je vidljivo da su među partizanima na Sutjesci najbrojniji bili Dalmatinci, a Split i Šibenik gradovi s njvećim brojem boraca.
Za usporedbu, u Bitki na Sutjesci sudjelovalo je samo 67 Beograđana. Najviše je Dalmatinaca bilo i među poginulima, oko 3000, a najveće gubitke pretrpjela je Druga dalmatinska brigada, s 800 poginulih.
Zašto je na Sutjesci sudjelovalo toliko Dalmatinaca često je pitanje, a povjesničari imaju jednostavan odgovor – teror talijanskih fašista. Za sudjelovanje brojnih Hrvata u partizanskom pokretu ključna nije bila ideologija, već upravo Pavelićeva predaja Dalmacije u ruke Italije, o čemu svjedoči i Kučanova “prozivka boraca sa Sutjeske”, u kojoj se navodi kako je među partizanima koji su se tada našli u okruženju, uključujući ranjene, bilo 6610 članova Komunističke partije, dakle manje od trećine ukupnog broja.
Tok borbe je pokazao da su Titove komunističke snage izvanredno organizirane i vješto vođene te da posjeduju impresivan moral”, stoji u izvještaju koji je njemački general Rudolf Lüters poslao Berlinu 20. juna 1943. godine. Povod je bila upravo završena bitka na Sutjesci, završna faza operacije koju su Nijemci nazvali “Slučaj Crno” (“Fall Schwarz”) dok je u jugoslavenskoj historiografiji poznata kao Peta neprijateljska ofenziva.
U mjesec danaod 15. maja do 15. juna u planinama jugoistočne Bosne te sjeverozapadne Crne Gore trajale su najžešće bitke partizanske epopeje. Poginulo je više od7.500 partizana, od čega oko 4.000 iz Hrvatske. Nacističke snage Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ) nanijele su izuzetno teške gubitke – od 22.000 tisuće partizana prisutnih u ovoj bitci poginulo je više od trećine. Ipak, za Nijemce je ta operacija značila neuspjeh, s obzirom da nisu ostvarili svoj cilj: uništenje glavnine NOVJ-a te njegovog glavnog štaba na čelu s vođom Narodnooslobodilačke borbe – Josipom Brozom Titom, koji su izašli iz nacističkog obruča. Sile Osovine bile su višestruko premoćnije, jer je partizane pokušalo okružiti 127.000 njemačkih, talijanskih, bugarskih i ustaško-domobranskih jedinica.
Tokom Pete neprijateljske ofanzive, 8. juna 1943. godine, u šumi kod katuna Duži na planinskoj visoravni Vučevo iznad Sutjeske, teško je ranjeen Nurija Pozdrerac, potpredsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a na Prvom zasjedanju tog vijeća 26. novembra 1942. u Bihaću. Njegove ozljede bile su preteške, pa je četiri dana kasnije, 12. juna 1943. godine, preminuo u toku premještanja partizanskih formacija i ranjenika na slobodne teritorije na Dragoš-Sedlu.
