Sarajevo je tokom historije, zbog svog specifičnog položaja, bilo na udaru raznih vojskovođa, a nakon prodora Eugena Savojskog 1697. godine, kada je cijeli grad spaljen, javila se potreba za boljom odbranom opasavanjem zidinama.
Sat hoda
Staro sarajevsko naselje Vratnik imalo je strateški važnu poziciju za odbranu grada pa je gradnja vratničkih zidina započela za vrijeme Gazi Ahmed-paše Rustempašića 1727. godine. Paša je odlučio da sagradi bedem koji će opasati 450 kuća i da ostane praznog zemljišta za još toliko kuća.
– Isplanirano je da zid bude dugačak sat hoda, debeo dva aršina, što je skoro 60 centimetara, a visok i do 10 aršina, što znači je zid na nekim dijelovima bio visok i do šest metara. U zidovima su izgrađene četiri tabije i tri kule – rekao nam je Mufid Garibija, poznati sarajevski arhitekta i poznavalac historije grada.
Projekt utvrđivanja Vratnika trajao je dugo zbog toga što je ovo bio jedan od najskupljih projekata koji su rađeni u BiH za vrijeme Osmanlija, ističe Garibija te dodaje da je za gradnju zida korišten kamen s naših kamenoloma, ali i iz gradskih ruševina.
Ahmed-paša je 1730. godine premješten iz Bosne, a zidine i kapije je tek 1739. godine završio Hećim Oglu Ali-paša.
– Cijelo naselje bilo je opasano zidovima, a na glavnim kapijama su bila hrastova vrata. Pored njih je bilo još nekoliko posebnih ulaza koji su, isto tako, zatvarani vratima. Sva su se vrata svake večeri zaključavala i tek se ujutro moglo izaći ili ući u grad – kazao nam je Garibija.
Zanimljivo je da se spominje da se tokom gradnje zid iznad Višegradske kapije stalno urušavao. Tadašnja ulema i učenjaci iz Sarajeva istraživali su šta se dešava.
Krivi bedem
– Sufije iz tog vremena otkrile su da je tačno na tom mjestu gdje se zid urušava, ukopan veliki i učen čovjek, šejh Mejl. Naredili su graditeljima da se zid na tom dijelu mora iskriviti i zaobići to mjesto. Problem je riješen, a od tog perioda ovaj dio se zove Krivi bedem. Ovo mjesto je među starim Sarajlijama poznato po tome što su tu dolazili oni koji su bili u svađi s nekim i imali su iskren nijet da se s nekim pomire – rekao nam je Garibija.
Danas se još samo na nekim mjestima vide ostaci zidova, jer su zbog neodržavanja s vremenom urušeni.
Četiri tabije oko Vratnika
Četiri tabije koje su postojale na zidu su tabija na Jekovcu, zvana Ahmed-pašina, a narod ju je prozvao Žuta tabija zbog boje kamena kojim je građena, bila je tabija na Ravnim bakijama, a dobila je ime po sultanu Ahmedu, a narod ju je prozvao Arap tabijom, sagrađena je i tabija u vrhu Čebedžija na Zmajevcu, a dobila je ime po Ibrhim-paši Arnautu, a narod je prozva Aranut tabijom ili tabijom kod kapije. Danas je napoznatija Žuta tabija, s koje tokom ramzana puca top, koji obilježava kraj posta.
Popravljali ih i Austro-Ugari
Poznato je da su Austro-Ugari teško ušli na Vratnik, a kada je ugašena topovska paljba sa Žute tabije, Sarajlije su znale da je grad pao. Austro-Ugari su održavali i popravljali zidine i sve kapije.
