– Eh djeco, djeco, i ova je kula mnogo štošta upamtila. I dobra i zla. Ko živ insan što upamti. Pa čak i njega, Hadži Loju, i njega je upamtila. S Aliđuna, kad će Švabo ući u Bosnu, Hadži Lojo, vraćajući se s Kisejaka, di je čete otpratio, svrati nam se u kulu tražeći oca i amidžu. Njih dvojica sakriše se u ženske odaje bojeći se hrsuzove ucjene, a on sa družinom zasjede pred kulu, di mu i janje ispekosmo. Eno, baš pod onim istim, pred kulom razapetim čadorom, sjedio je i on, dušman i hrsuz. Bogme djeco, nije ono bio Hadži Lojo, već Hadži Lolo!…
– A znam ko danas kad se vratismo u Sarajvo i dočekasmo Švabu. Kuća nam je bila prima Landes-banci (vis a vis Zemaljske banke, na mjestu današnje gostione “Toni”). Ja šta Sarajvo, djeco, onda pripati! Ćemaluša i vas Šeher zarumeniše se od krvi. Rahmetli Nurihanuma Hadžornerovka, stara Pudarevka i Habiba hanuma Bulbulovka, sve tri iz Ćemaluše (Aleksandrove ulice), uz tolike druge žene iz naših mahala, ko vučice skočiše na Švabu. Pa judi, pa djeca, ih!…
– A ko sad da gledam kad rahmetli Jamakovića provedoše na Goricu na vješanje. Stoji on u arabi, aman jarabi bijel i čist ko janje, vas u bajramskom ruhu, dok mi po halvatima plačemo i pratimo ga. Dušmani opet stali da ga pjuju, ujedaju ko paščad, a on, Bog mu dženet dao, prav i ponosan ko “dobri”. Ni mukajet pašćiju. Hej, hej!…
Bogme djeco, davno je to bilo, davno …
Sva kuća je bila u ćošcima i u mušepcima. Naša kuća je tada bila kako ti kaza do Landes-banke, a mjesto Landes-banke tudi je bio Šećeragića ahar (štala). Dolika, di je sad Hipotekarna banka, stajo je Mustafaga Zlatar, Husein Kapetanov drug, pa onda Caparoši, pa Hadžihalilovići, pa Trampe, pa … ih! Ondar opet di je sad “Napredak”, tu u stajali Mahalići, pa Mahmutkadići, pa Hašimefendići, pa Novalije, pa ondar Hadžiomerovići. Mlogih od tih familija i nejma više. Izumrlo bogme. Gore opet, više nas, bile su Jehudije. Kuće i običaji bili u hin haman ko i naši.
– Jeti, svakog ponedejka, sarajski momci koji su imali atove, izjahali bi do Novog hana (današnja Ergela). Tu se odmori, pa onda kreni na Borak. Na Borku bi popili kahvu, pa bi se spusti do Musale (današnje banske uprave). Tudi je bila golema čistina, i petkom bi se tu klanjala džuma, a za lijepog vremena i Bajram-namaz.
Aman jarabi, ja što bi onda Ćemaluša oživjela! Sve bi se strkalo, svi mušepci i kuće, bile bi pune djevojaka. Momci bi dva-tri put okreni čarku po Musali, pa ondar uz pjesmu i poskakivanje atova uz Ćemalušu. Da ti je bilo stat’ pa pogledat’! Nisu to sinak bile ove današnje takiše! Aj’a bogme!
– A vi bi ste ih čekali, Aiša hanuma?
– Jašta – veli stara hanuma, dok joj osmijeh dragog sjećanja sja na licu. Mi bi stajale iza mušebaka i drhtale od naka mija. Ne daj Bože, da bi koja izišla! Velika je sramota bila, izić momku na kanate. Za to je bio mušebak. Nije ondar bilo ko danas: vuci curu, vuci, pa je izvuci i ostavi … Cura je ondar bila nešto!
– Već ti bezbeli znaš di je “Gajret”?… Eh, to je bila Gornja Ćemaluša. Tudi je bila Imširijina kuća, i u njoj Imširijina Mulija. Vele da je bila prava selvija. Ja je beli nisam upamtila, to je bilo još prije. Ama makar, nejse, hoću ti rijet što je bilo staro ašikovanje. Njoj je biva dolazio Alibeg Halilbašić, pradjed današnjih Halilbašića. Vele da je bio najviši momak u Šeheru. Jaho je ata ko vilu. I kad se Alibeg uvrati Muliji, pritjeraj ata pod ćoše, ondar ustani, stani u crvenim firalama na atovo sedlo a rukama se ufati za mušebak, pa tako stoj i ašikuj.
– Pa i jehudijske cure držale su se haman našeg adeta. Dok bi kojoj budi 14 godina, nama bi se zatvorila u kuću. Utornikorn bi biva išle u šetnju, ama zajeno, s jenom starijom ženom. Ona bi hin odvela u Koše vu na vodu, di bi teferičile do ićindije, a ondar bi se prije akšama vraćale kućama. Čuvo se bogme obraz!
– Pa da ste vidili one jepote, djeco moja! Djevojke ko selvije, a momci ko borovi. Ovo danas, ovo ti je sve gola takiša. Pa ondar ona nošnja i nakit! Priko vrata ogre od igirmiluka i sufurina, na glavama rušpali tepeluci, a priko djevojačkih pasova kolani od dukata! Anterije na nama ko behari, a kose ko u gorskih vila! … Ovo što nas sad po zabavama i pozorišćima prikazuju, ovo su afareta, prikaze, a jok mi…
– Bilo je to lani. Sjedim ja na Kisejaku, taman uz vodu. Do mene, za hastalom zasjela dvojica sarajskih efendija pa slušaju harmonike i govore. Čuh kako jedan reče:
– Lijepe su ove naše pjesme. Al’ jazuk, zaboraviše se. Da hoće neko zapjevat’ onu o Ćemaluši i Sarića Aiši. Baš bi plaho bilo.
– Beli kad ču, djeco, srce me zaboli. Sjetih se svega. Dođe mi da skočim, da stanem pred njiha pa da strgnem valu s glave i reknem:
– Vid’te, evo Sarića Ajiše, evo jepote, pogledajte!
– Šta ćete djeco, sve bude i projde, pa i to.
MANJE POZNATE RIJEČI
- ud, gen. uda, m (ind.) vrsta mirisavog drveta za kađenje, porijeklom iz Indije. Hadžije ga donose iz Arabije. Stavlja se na žeravicu i kadi se obično prilikom učenja mevluda i hatmi, a stavlja se i u sanduke radi zaštite tkanina i odijela od moljaca
- đul-jag m (pers.-tur.) ružino ulje koje se upotrebljava kao mirisno sredstvo
- Aliđun m (ar-tur.) Ilindan, 20. jula po starom kalendaru (02. augusta)
- hrsuz, hrsuzim (rsuz, rsuzin) m (tur.) lopov, kradljivac
- araba f (tur.) teretna zaprežna kola
- halvat (alvat, avlat) m (ar.) velika, prostrana soba u prizemlju starih kuća. Halvat se smatra strogo intimna porodična soba, u kojoj je kućno čeljade sigurno od svakog uznemiravanja
- dženet m (ar.) raj
- mukaj et, indecl.adj. (ar.) 1.zainteresovan, pažljiv, obazriv; 2. “mukajet biti” = obratiti pažnju na nešto, povesti računa o nečem
- mušebak, -pka, pl. mušepci i mušenek, -a, pl. mušebeci, m (ar.) 1. drvena rešetka na prozorima starih muslimanskih kuća koja služi tome da se ne bi vidjela s ulice ženska lica u sobi; 2. vrsta veza koji je sličan mušepku
- Jehudija (Jahudija) m (jevr.) Jevrejin
- at ata (hat, hata) m (tur.) konj plemenite pasmine
- džuma f (džumaj, džumaja) (ar.) 1. podnevna svečana molitva koja se obavlja petkom u džamiji; zove se još i džuma-namaz 2. petak, sedmica
- kanat m (tur.) krilo (krilo pernate životinje, prozorsko krilo, krilo od vrata itd.)
- selvija, sevlija f (pers.) čempres
- firale (filare, filari) pl. (tur.) starinska laka plitka obuća koja se nosila u svako doba godine. Oblačile su se na golu nogu, na čarape ili na mestve.
- adet (hadet) m (ar.) običaj, navika; tradicija
- ićindija, ikindija (jećindija, jekindija) f (tur.) treća po redu (računajući od početka dana) muslimanska svakodnevna molitva (namaz) čije vrijeme obavljanja počinje oko sredine vremena između podneva i zalaska sunca. Tako se naziva i samo doba kada počinje obavljanje ove molitve
- igirmiluk, jigirmiluk (jegirmiluk, girmiluk) m (tur.) turski dukat kovan za vlade sultana Mahmuda II 1833. god. Ima stari i novi igirmiluk. Stari je u prometu skuplji.
- tepeluk (tepaluk) m (tur.) 1. mala kratka ženska kapa okićena niskama dukata ili bisera, ili vezena srmom i zlatom. Nosi se navrh glave. Ponekad se tako naziva pločica na ženskim kapama koja je izvezena srmom ili zlatom; 2. gornji okrugli dio crnogorske i hercegovačke kape; 3. ukrašena jabuka na vrhu kundaka u male puške; 4. kružni dio kapka u mlina za kafu
- anterija (hanterija) f (ar.) vrsta gornje haljine. Muške anterije su kratke, obično od deblje tkanine i na prsima presamićene, dok ženske mogu biti duge i kratke, prave se od svile, polusvile ili od čita.
- afare -eta n (ar.), nakarada, rugoba, mačkara (kaže se za osobu).
- efendija i efendi, indecl. m (grč.) 1. gospodin, gospodar; 2. titula muslimanskog sveštenika ili vjerski obrazovanog muslimana
- jazuk, -a m i jazuk! (tur.) 1. šteta; kaže se: “jazuk je gaziti travu”; 2. šteta! žalibože! na sramotu!
