Policija u Zeničko-dobojskom kantonu tapka u mjestu s istragama 12 ubistava koja su počinjena u prvim poslijeratnim godinama.
Iako je još 2008. na sastanku tadašnjeg direktora Federalne uprave policije Zlatka Miletića sa policijskim komesarima kantona napravljen akcioni plan za daljnje rasvjetljavanje ubistava, u ovih pet godina ništa se posebno nije uradilo.
Slično se pokušalo i 2011., ali s istim rezultatima. Osim ponovnih analiza svih predmeta, intervjua sa porodicama žrtava, svjedocima i komšijama, ništa nije urađeno da se dođe do počinilaca.
Ubijeni u stanu
Podsjećama na neka od monstruoznih ubistava koja su do danas ostala nerasvijetljena. U Zenici je 5. septembra 1995. u svom stanu u naselju Blatuša ubijen Mirsad Brkić. Izmasakriran je nožem, a njegovo tjelo sa 21 ubodom pronađeno je pet dana nakon likvidacije. Brkić se dvije godine ranije doselio iz Odžaka i sumnja se da je bio homoseksualac te da je imao intimnu vezu s nekoliko lokalnih kriminalaca.
Desetog septembra 1995. u Zavidovićima se slavio ulazak jedinica Armije u Vozuću. Na vratima svog stana ubijen je glavni urednik zavidovićkog radija Jadranko Božanović (47). Njegovi prijatelji znaju da Jadranko nije otvarao vrata nepoznatim osobama. Ispucanih sedam metaka skoro niko nije čuo, jer su gradom odjekivali rafali na svakom koraku. Njegova majka Anica, koja je bila u sobi, zatekla je sina u lokvi krvi u hodniku, pored otvorenih vrata.
Janja Šimić (68) ubijena je 12. februara 1996. u stanu u zeničkom naselju Mokušnice, s više uboda nožem, nakon što je ubica razvalio ulazna vrata i ušao u stan. Istražitelji su utvrdili da nije bilo premetačine.
Povratnik u Podborik kod Maglaja Slavko Jovanović (61) ubijen je nakon što je u noći 27. oktobra 1996. čuo da neko provaljuje u njegovu ljetnu kuhinju. Kada je provirio kroz prozor spavaće sobe, pljačkaš ga je upucao u glavu sa dva hica.
Jelka Vazgeč ugušena je u maju 1996. godine vlastitom maramom koju je imala na glavi. Nepoznata osoba nasilno je ušla u njenu kuću te je vezala, a nakon ubistva ukrala je skoro 1.000 maraka ušteđevine.
Povezani slučajevi
Uoči Božića 1996. u Plandištu kod Kaknja hicima iz “heklera” ubijen je Ivo Knežević. Utvrđeno je da je napadač prvo crijepom gađao garažu ubijenog, a kada je on izašao, ubio ga je sa dvadesetak metara daljine.
Izet Borovac (75) ubijen je 10. decembra 1999. ispred kuće u Vozući kod Zavidovića. I u ovom slučaju bilo je osumnjičenih, saslušanja, privođenja i slučaj je predat Tužilaštvu, ali do danas niko nije procesuiran.
Mještanka Piljužića kod Tešnja Hanifa Pilav ubijena je ispred svoje kuće sa dva hica iz puške, dok su napadači bježali iz kuće komšinice Advije Bečar, koju su pokušali opljačkati.
U svojoj porodičnoj kući u Piljužićima, Doboj-Jug, tupim predmetom 17. septembra 2002. ubijen je Mustafa Mujagić. O ovom ubistvu skoro da i nema tragova.
Sedmog novembra 2005. u Štalama kod Olova pronađen je mrtav Selmir Hodžić Švabo (25) iz Pribave kod Gračanice. Selmir se hvalio da ima mnogo novca, a policiji je bio poznat kao diler droge i osoba koja je organizirala trgovinu ljudi preko BiH u zapadnu Evropu, za šta je bio i osuđen u Hrvatskoj. Njegov zeleni Polo s registracijom Županje u Hrvatskoj, dokumentacija ili novac te nakit, a posebno karakterističan deblji zlatni lanac sa privjeskom nikada nisu pronađeni, kao ni ubice.
Iako smo prije dva mjeseca od Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona zatražili zvanične informacije o nerasvijetljenim ubistvima nakon rata, do danas nismo dobili odgovor.
