Često se može čuti kako naši prostori imaju “višak historije”. No, naš čovjek nerijetko premalo zna o svojoj daljoj, pa i bližoj prošlosti, ili je i ono što zna udjenuto u razne političke i ideološke obrasce, pa biva iskrivljeno i prečesto loše tumačeno.
Jedan od zanimljivih detalja, koji je široj javnosti nedovoljno poznat jeste da je Josip grof Jelačić, general i hrvatski ban, zapravo član plemićke porodice koja vodi porijeklo iz Bosne.
Bosansko porijeklo
Ban Jelačić je, kao što je poznato, jedan od najznačajnijih hrvatskih političara, kako u 19. stoljeću, tako i u cijeloj povijesti te zemlje.
Ukinuo je kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj.
Ban Jelačić je istovremeno veoma cijenio bosanske korijene svoje porodice, pa se volio zvati Josip ban Jelačić od Bužima ili Bužimski.
I hrvatski akademik Mirko Vidović je tvrdio da je ban Jelačić Bosanac!
Njegovi preci nekad davno živjeli na ovim prostorima, a to Bužimljane čini iznimno ponosnim.
U 16. stoljeću poznate plemićke porodice morale su napustiti bužimski stari grad zbog turske okupacije. Tada se u gradskoj tvrđavi zatekla i porodica Jelačić.
Jelačići napuštaju naš Bužim i odlaze u Turopolje pokraj Zagreba u kojem formiraju selo Buzin, današnja lokacija između Zračne luke Zagreb.
Herojstvo bužimskog kraja dobro je poznato. Taj grad je, naime, posljednji pao pod tursku vlast. Uvijek su hrabro stajali na braniku Bosne, a i tokom agresije na našu zemlju iz ovog kraja su dolazili neki od najvećih heroja generala Armije RBiH poput Izeta Nanića.
Sead Emrić, historičar i referent za kulturu u Općinskoj upravi Bužima, ranije izjavio za Al Jazeeru Balkans potvrdio kako je Josip ban Jelačić porijeklom s ovih prostora, te kako je kao Bužimljanin ponosan kad u Zagrebačkoj katedrali, lijevo pokraj oltara, posmatra poprsje Josipa bana Jelačića na kojem piše „ban Josip Jelačić od Bužima“.
“Pri tome se misli na naš grad u BiH. Grad je zbog turske opasnosti u vrijeme renesanse ponovno sazidan. Zidan je po renesansnim arhitektonskim principima. Jedan je to od najvećih starih gradova ovdje u Krajini, u Bosni i Hercegovini, i možda, jedina renesansna građevina u BIH koja je sad nacionalni spomenik. U vrijeme renesanse, u 15. stoljeću, zidao ga je plemeniti Juraj Mikuličić. Na završetku njegova zidanja ostao je jedan lijepi trag, golema kamena ploča pisana staroslavenskom glagoljicom, koja govori o zidanju staroga grada Bužima”, rekao Emrić.
Nema junaka do Alije
Zanimljiva je i historija sablje bana Jelačića koja se čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju.
Manje je poznato da se na sječivu s obje strane nalaze reljefni ukrasi arabeski i kartuša u pozlati s arapskim natpisima koji u prijevodu glase:
“Oslonio sam se na Allaha” / “Nema junaka do Alije, ni sablje do Zulfikara”.
Ime hazreti Alije, naravno, odnosi se na zeta poslanika Muhamda a.s., a Zulfikar je bilo ime Muhamedove čuvene i često spominjane sablje sa dva sječiva, koja je poslije pripala Aliji r.a.
Potvrđuju to iz Hrvatskog povijesnog muzeja (http://museum.hismus.hr/p0188002.htm) koji godinama prikupljao slike i predmete vezane uz bana Josipa Jelačića i njegovu porodicu.
Među vrjednijim predmetima je i Jelačićeva sablja.
U opisu na stranici Hrvatskog povijesnog muzeja navodi se da je u pitanju Instalacijska sablja bana Josipa Jelačića, a datira iz prve polovine 19. stoljeća.
“Turska sablja. Držak od smeđe rožine s povijenom lukovičastom glavicom. Križnica od srebra s ravno pruženim, profiliranim završecima i tankim dvokrakim jezikom po sredini. Sječivo jednobrido, zakrivljeno s naglašenim jalmanom (dvobridnim vrškom)…Korice drvene, presvučene crvenkastim baršunom, a na ustima i na vršku nalaze se duži srebrni okovi s ukrasima. Na rubovima okova dva koluta za pripasivanje. Uz sablju sačuvan gajtan izrađen od prepletenih crvenih, srebrnih i plavih niti”, navode u Muzeju, uz potvrdu navoda o spomenutom napisu na sablji.
