Status preživjelih žrtava seksualnog nasilja na Kosovu i u Bosni i Hercegovini (BiH) jedan je od izazova stanja koje vlada nakon oružanog sukoba u obje te zemlje, saopćeno iz UN-ovog ureda za žene.
Procjenjuje se da je na Kosovu u periodu 1998-1999. silovano preko 10.000 žena, a u BiH u periodu 1992-1995. njih preko 20.000. Međutim, ni jedna ni druga zemlja nemaju službene podatke.
Prošle godine je skupština Kosova usvojila zakon o statusu i pravima mučenika, invalida, veterana, pripadnika bivše Oslobodilačke vojske Kosova, civilnih žrtava rata i njihovih porodica, utvrđujući njihov status i odobravajući im finansijsku potporu.
Preživjele žrtve seksualnog nasilja nisu uključene. Ured za žene UN-a pozvao je aktiviste iz BiH da ovog mjeseca s drugima podijele svoja iskustva u cilju jačanja svijesti, te preporučio da “zakonsko priznavanje žena-preživjelih žrtava seksualnog nasilja i mučenja tokom rata, kao civilnih žrtava rata, te njihovo uključivanje u taj zakon”.
Ženski klub skupštine Kosova radi na tom pitanju. Flora Brovina, članica tog kluba, kaže kako se brine da će proglašenje statusa seksualnih žrtava rata kao kategorije biti teško.
“Iako one imaju ogromnu potrebu za pomoću, tek mali broj će se izjasniti kao žene koje su bile silovane, u cilju dobivanja odštete”, izjavila je Brovina.
Prema njenim riječima, za tu kategoriju preživjelih žrtava rata najbolje je da radi, da se udruži u asocijaciju s drugima sa sličnim problemima i iskustvima, te da se podstaknu na pričanje o svojim problemima. Na taj način bi se njihov post-traumatski sindrom mogao zaliječiti ili barem ublažiti.
Kosovski Centar za rehabilitaciju žrtava mučenja (KSCTV) i Medica Đakovo dvije su lokacije koje pružaju utočište žrtvama seksualnog nasilja na Kosovu.
Sebahate Pacolli Krasniqi, šefica odjela za rehabilitaciju u KSCTV-u, izjavila je da su uredi centra u Prištini i na još tri lokacije na Kosovu ključni za rehabilitaciju žrtava rata.
Taj centar nudi psihološka i psihijatrijska savjetovanja, u cilju pomoći žrtvama mučenja i traume. Mnogi koji traže podršku žrtve su seksualnog nasilja.
Lejla Mamut, koordinatorica za ljudska prava pri organizaciji Track Impunity Always iz BiH, kaže da je stanje u BiH bolje nego na Kosovu i u Hrvatskoj, ali da su mnoga pitanja još uvijek neriješena, te da se preživjele žrtve suočavaju s nizom problema.
Predmeti seksualnog nasilja prebacivani su s Haškog tribunala na državni sud BiH, a onda i na lokalne sudove. “Lokalni sudovi nemaju osoblje, iskustvo, te tehničke i druge kapacitete za rad na takvim predmetima”, izjavila je Mamut.
U Federaciji BiH, Zakon o socijalnoj zaštiti, civilnim žrtvama rata i porodicama s djecom doživio je 2006. izmjene i dopune i preživjele žrtve silovanja priznate su kao posebna kategorija i imaju pravo na mjesečne naknade.
Međutim, u Republici Srpskoj odštetu ne primaju sve preživjele žrtve, kao ni one koje sada žive u inostranstvu.
U BiH ima 900 do 2.000 žena koje su se izjasnile kao žrtve silovanja i koje primaju mjesečnu naknadu. Aktivisti iz BiH kažu da bi žrtve seksualnog nasilja na Kosovu također trebale imati pravo na naknadu.
