Više od 100 hiljada djece uzrasta ispod 14 godina žive sa manje od jednim eurom na dan. Ovo je razlog zašto su ulice pune sa djecom koje rade različite poslove, prodaja duhana, sakupljaji sekundarne sirovine…
Posljednji međunarodni izvještaji ukazuju na teško stanje djece primoranih da rade na ulici.
Svjetska organizacija “Humanian” koja se bavi pravima djeteta širom svijeta, daje detalje o situaciji na Kosovu.
Ocjenivši kao zemlju sa najalarmantnijim položajem djece u Evropi, koji su prinuđeni da rade svakakve rizične poslove da bi osigurali svoj opstanak, i posljednji izvještaj objavljen od strane Departamenta rada u odjeljenju američkog kabineta, u 2012. godini, biljezi rizike sa kojima se suočavaju djeca na Kosovu, koja rade da bi opstali.
Posao djece koji prodaju cigarete, sakupljaju sekundarne sirovine, rade u prodavnici, rade ma utovaru i istovaru, kopaju kanale, prenose toksične materije, upravljaju sa poljoprivrednim mašinama, ne rade tajno i ne izgleda kao nezakoniti posao.
“Djeca koja rade rizikuju stagnaciju u fizičkom razvoju svog tijela, izlažu se mnogim nedostatcima u mentalnom, duhovnom i moralnom smislu, kao i stvaranju ličnosti”.
“Kosovska porodica u prosjeku broji 5.8 članova. Ako je u stalnom radnom odnosu samo jedan roditelj ispada da treba izdržavati 4.8 članova sa najnižom platom u regionu.
U srećnijim okolnostima, kada jedan od roditelja zaradi 320 eura koliko je izračunata prosječna plata u administraciji, porodica treba ispuniti potrebe djece sa 1.83 eura na dan.
A da bi roditelj zadovoljio normalne potrebe jednog djeteta potrebna su 5 eura na dan.
Jednom djetetu kome roditelj radi u javnoj administraciji pripada 1.83 centi na dan, i ako u ovakav ekonomski fenomen korisćenja djece u radu govori o jednoj sveobuhvatnoj društvenoj odgovornosti koja ide u pogrešnom pravcu.
Argument da je bolje raditi nego ukrasti, ili još bolje, da pomognu ekonomski svojim roditeljima, na prvi pogled izgleda opravdano i humano, ali u suštini u suprotnosti je sa normalnim obrazovanjem i razvojem kao i budućnosti svakog djeteta u samom društvu”.
