„Muže moj, tako mi Allaha, ja se stidim onoga što radiš!“, riječi su jedne žene upućene njenom mužu, poznatom islamskom učenjaku.
A pitate li se koji je bio razlog? Kako li je samo njegov prijestup težak morao biti pa da je zahtijevao takav prijekor?
Poslušajmo riječi Hejsema ibn Džummaza, rhm., koji kaže: „Imao sam suprugu koja noću nije spavala.
A ja nisam mogao izdržati da ne zaspem.
Kad bih zadrijemao i utonuo u duboki san, ona me je polijevala vodom, gurkala me nogom i govorila: „Zar se ne stidiš Uzvišenog Allaha?! Dokle ćeš ovako hrkati?! Tako mi Allaha, ja se stidim onoga što radiš!“
Molimo Allaha da im se smiluje oboma, kako su samo divan brak imali, i kako su lijepo svoju vezu s Allahom čuvali….
U tiho doba noći, u vremenu teškom bez struje, tople vode, i grijanja, žena bdije u namazu, i budi muža kradomice, dajući prednost ibadetu nad svim ovosvjetskim užicima…
A, evo, Uzvišeni je dao da se sačuva spomen na njih do dana-današnjeg, i to nam svjedoči da ljubav u ime Allaha i iskrena djela nadilazi granice vremena i prostora…
A koliko je samo drugih brakova i zaljubljenih parova o kojima ni riječ ne osta, niti se iko više imena njihovih ne sjeća…
Neumoljivi zub vremena je pomeo tragove njihove nekadašnje ljepote i prolaznog aška, a uspomena osta na one koji su se u ime Allaha istinski voljeli….
Jer primjer braka je poput primjera kuće. Ako su temelji jaki i stabilni, i zgrada je otporna i ukućani sigurni. No u suprotnom nikada ne znamo kad nam propast dolazi, niti kad će zidovima kraj doći…
Ukoliko temelj vašeg braka bude vjera i oslonac na Allaha, zidovi njegovi dobra djela, ukućani odanost i ljubav Allahu, a krov čežnja za ahiretom, možda Uzvišeni i nakon vas sačuva spomen o ljubavi vašoj u Njegovo ime…
I spoji vas zajedno s potomcima i porodicama vašim u vrtovima vječnim i blagodatima trajnim…
I čut ćete riječi Onoga u čije ste se ime voljeli: ”O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati; oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili –
uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!” Kur’an, Ez-Zuhruf, 68-70.
