Jedan ontropolog sa Univerziteta u Utahu je uradio matematičku analizu koja bi mogla objasniti zašto su neki ljudi spremni uraditi apsolutno sve za djecu svoje sestre.
Brat i sestra dijele isti genetski materijal jer imaju zajedničku majku. U današnjem društvu, gdje je nevjerstvo česta pojava, čovjek može biti jedino siguran da djeca njegove sestre nose taj genetski kod. Sa takvom sigurnošću ne može reči isto i za djecu svoje supruge, jer ne može biti siguran da ga ona nije prevarila.
Profesor antropologije Alan R. Rogers, vođa istraživanja, je objasnio: “Zamislite genetsku mutaciju koja one koji je imaju, ukoliko su muškarci, tjera da pomažu i investiraju u djecu svoje sestre. Čovjek ne može biti siguran da je otac svoje djece, ali zna da on i njegova sestra imaju istu majku. Zbog toga može biti siguran da je genetsko naslijeđe zaista preneseno na djecu njegove sestre.”
Pod ovim uslovima sve investicije čovjekovih resursa, bilo da se radi o hrani, skloništu, vremenu ili edukaciji, na sestrinu djecu povećava mogućnost da će se te genetske informacije prenijeti na buduće generacije.
Rogers napominje i da ljudi mnogo manje brinu o djeci svoje braće, jer se oni nalaze u istoj poziciji kada se u obzir uzmu ovi uslovi reprodukcije.
