Naime, i nakon 18 godina nemaju riješena zakonska prava. Iz Saveza logoraša BiH tvrde da je za ovaj ogromni propust krivo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH koje se, smatraju, potpuno oglušilo na probleme bivših žrtava torture.
Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u BiH, koje je osnovano 1996. godine, kaže da je BiH imala obavezu da riješi ovaj problem još 2005. godine. Doneseni zakon bio bi na nivou države.
Izgovori Ministarstva?
– Komitet UN-a protiv torture je od BiH zahtijevao rješavanje ovog problema. Nakon toga, Vijeće ministara BiH je naložilo Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH da ga riješi po hitnoj proceduri. Međutim, ministar Damir Ljubić, kao i njegovi saradnici do dana današnjeg nisu poduzeli ništa kada je u pitanju rješavanje zakonskih prava ove populacije, tvrdi Mešković.
Interesantno je još, ističe naš sagovornik, da imamo Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, ali da ne postoji zakon o pravima žrtava torture u BiH.
– Žalosno je da u ovoj zemlji psi lutalice imaju zaštitu, dok su logoraši diskriminirani i prepušteni sami sebi, dodaje Mešković.
Saliha Đuderija, pomoćnica ministra za ljudska prava, negirala je ove navode pojasnivši da prijedlog teksta zakona nije išao kroz Vijeće ministara BiH, nego preko Parlamenta BiH.
– On se sada nalazi u parlamentarnoj proceduri. Znači, zakon može predlagati Vijeće ministara BiH, a može ga i direktno predlagati Parlament BiH, odnosno parlamentarna komisija, rekla je Đuderija te dodala da je ona kao pomoćnica radila na izradi teksta prijedloga zakona.
Inače, prijedlog teksta zakona o pravima žrtava torture na nivou BiH završen je u julu 2012. godine i dostavljen je pomenutom ministarstvu. Četiri mjeseca od tada, tvrde iz Saveza logoraša BiH, niko iz Ministarstva, i pored pritisaka, nije reagovao na prijedlog zakona.
– Čekali smo da se očituju o tome: valja li ili ne. U novembru prošle godine uspjeli smo zakazati sastanak sa nekim ljudima iz Ministarstva. Među njima je bila i gospođa Saliha Đuderija. Tada su bili, ako mogu tako reći, pošteno bezobrazni. Kazali su nam kako nisu imali vremena za četiri mjeseca pogledati prijedlog zakona, tvrdi Mešković.
Nakon toga, uspjeli su održati sastanak i sa ministrom Ljubićem, a tek su u decembru usaglasili prijedlog teksta zakona.
– Kada smo zatražili da se to sve pusti u proceduru, iz Ministarstva su se namjerno sjetili novog izgovora, a to je da u planu rada Ministarstva nema rješavanja problema žrtava torture, odnosno logoraša, dodaje predsjednik Saveza logoraša BiH.
Kočnice iz RS-a
Time su, smatraju iz saveza, dali do znanja da volja u Ministarstvu ne postoji, barem kada je u pitanju rješavanje ovog problema. Ili su, tvrde, pod pritiskom određenih političkih partija.
Predstavnici logoraša su obavili razgovore sa svim političkim partijama koje su sa područja FBiH i koje participiraju u Parlamentu BiH. Obavili su i posjete strankama iz RS-a.
Napominju da su zakon koji treba da bude donesen na državnom nivou podržale stranke iz Federacije, dok su se one iz RS-a protivile.
– Od starta su zastupale tezu da zakon bude donesen na nivou entiteta. One su bile kočnica, dodaje Mešković.
Beriz Belkić, poslanik Stranke za BiH u državnom Parlamentu, jedini je izašao ususret bivšim logorašima, a kako dodaje Mešković, dostavio je prijedlog zakona šefovima klubova u Parlamentarnoj skupštini na očitovanje.
Također, krovno udruženje logoraša iz RS-a je odbilo učestvovati u izradi prijedloga zakona i pored napomene da u izradi učestvuju predstavnici svih naroda i svih žrtava.
