Muhmed Lihovac iz Pazarića kod Hadžića vozi Fiat proizveden u Italiji davne 1959. godine. U Titovo vrijeme, kako priča, to je bilo sanitetsko vozilo bivše JNA.
Kao nov
Zatekli smo ga na Kraljevcu, kod planinarskog doma, na zapadnom dijelu Bjelašnice. Za razliku od drugih vlasnika čiji terenci po blatu i nepristupačnom putu nisu mogli izaći na višu visinu, za Muhamedovog Fiata nije bilo problema.
“Nema terena gdje ne može izaći. Što se toga tiče, sigurno je bolji od svih današnjih džipova. On, takoreći, čupa zemlju, leti. Nikada me nije ostavio na cjedilu. Pogledajte njegov lim. Kao da je nov. A ima više od pola stoljeća da je u upotrebi. Jednostavno je nepoderiv, od čelika. Možete skakati po automobilu, ništa mu neće biti”, govori ponosni vlasnik.
Fiat je, kako naglašava, konstantno u upotrebi.
“Nema gdje njim ne idem. Bjelašnicu sam svu obišao, uzduž i poprijeko. Stalno je po brdima. Nisam ga registrirao. Koristim ga za planine, za nepristupačne terene”, kaže Muhamed.
Interesiralo nas je kako se snalazi za rezervne dijelove.
Tražio se kvalitet
“Uglavnom u Srbiji i Crnoj Gori nalazim dijelove. Kad to jednom zamijenite, može vam trajati duže od deset godina. Tada se tražio kvalitet. Nije bilo serijske proizvodnje kao danas i svakakvog smeća od automobila”, zaključuje Lihovac.
