Predsjednik Islamske zajednice Kosova muftija Naim Trnava u razgovoru za RSE kaže da ukoliko neko pokušava da destabilizuje zemlju na bilo koji način, ti ljudi moraju da se identifikuju.
RSE: Muftija Trnava, na Kosovu se trenutno vodi istraga protiv 135 lica zbog sumnje za umješanost u slučajevima koji su povezani sa terorizmom. Među njima su i imami zbog sumnji da su podsticali na radikalizam i regrutovali borce za Bliski istok. Koliki je tačan broj tih imama?
Naim Trnava: Najprije, da li su među njima i imami, ja to ne znam, zato što su to samo podaci o kojima sam čitao iz štampe. Ali, nisam pročitao da se među njima nalaze imami. Ali, to je posao države, posao državnih institucija, i one su pozvane i odgovorne da osiguraju bezbjednost unutar Kosova, nezavisno o kome se radi.
Svako ko pokuša da destabilizuje zemlju na bilo koji način, bilo da se radi o vjerskom aspektu, kao što se sada koriste termini ’ekstremizam, terorizam’… I mi kao Islamska zajednica, ali i sam ja kao muftija, stojim iza toga da ti ljudi moraju da se identifikuju, ti ljudi moraju da shvate svoja loša djela protiv države, protiv njene budućnosti, i bezbjednosti naše zemlje.
Na osnovu vjere i islamskih principa, nikako se ne dopušta, ni na koji način, ni u koje vrijeme, niko u ime vjere ne može da uradi nešto loše sebi, svojoj zemlji, ili domovini.
RSE: Kakve mjere može da poduzme Islamska zajednica u tom pravcu? Da li imate kontrolu nad imamima, nad njihovim pripovedanjima u džamijama na Kosovu?
Naim Trnava: Ja sam i ranije rekao i ponavljam da je štampa na Kosovu više puta pisala, informisala javnost o tome šta se dešava u tom pravcu. Ja tvrdim sa punom odgovornošću da Islamska zajednica Kosova preuzima odgovornost nad pripovedanjima u džamijama.
Što se privatnog života imama tiče, to nije naš posao. Gdje idu, šta rade poslije radnog vremena…to je posao držvnih institucija.
RSE: Često je rečeno da su ekonomski i društveni uslovi ti koji su popriličan broj građana Kosova natjerali da krenu prema Siriji i Iraku, da ratuju na strani “Islamske države”. Ali, ima i onih koji kažu da se radi o ideologiji koja prevazilazi socijalne i ekonomske uslove. Šta Vi mislite?
Naim Trnava: Ja ne vjerujem da su ekonomski uslovi uticali na ijednog čovjeka da krene na taj put. To je moje uvjerenje kao muftije Kosova. Ja sam uvjeren da su oni prevareni.
Poduzeli su taj korak iz neznanja. Ali, moguće je da su i bili plaćenici, da su se plaćali za taj put. Put koji nikako ne pripada islamskim normama. Islamska religija je protiv onoga što se dešava u Iraku, što se dešava u Siriji. Ni jedna odredba islama ne dozvoljava da brat ubije brata. Te torture, to nasilje, ti zločini koji se tamo dešavaju, su neljudski.
Nisu u prirodi čovjeka, nezavisno o vjerskoj pripadnosti, a posebno islama koja poziva na mir, na međureligijski suživot, bez obzira na boju, bez obzira na rasu, na jezik, na zemlju, jer islam poziva na saradnju među ljudima.
Uzimajući u obzir da Bog kaže: „O ljudi“, dakle, to je rečenica koja ne razlikuje jezik, boju, vjeru, zemlju.. „Mi smo vas stvorili od jednog muškarca i jedne žene”. “Podjelio sam vas na narode i različita plemena, da se međusobno raspoznajete i sarađujete”, o tome se radi, a ne o ratu.
Prema islamu, ubijanje nevinog čovjeka je kao da ste ubili cijelo čovječanstvo. Spasiti čovjeka isto je kao i spasiti cijelo čovječanstvo. Tako da svi oni koji pokušavaju da ovo što se dešava povežu sa islamom, oni griješe i ne poznaju islam. To su takozvani muslimani koji se zloupotrebljavaju, koji loše interpretiraju islam, za svoje lične, grupne, klanske interese. Ekstremizam, terorizam, fundamentalizam, nemaju ništa sa islamom.
Islam je nešto sasvim drugo, a ono što se tamo dešava je drugo. Zato što, sama riječ islam znači mir, sreća, budućnost, napredak, prosperitet, spremnost na saradnju, blagostanje. Sve ovo u sebi sadrži riječ islam.
RSE: Ko je mogao da prevari te osobe koje su otišle na ratna žarišta?
Naim Trnava: To ne znam. Ali ko god to bio, državni posao je da to istraži. Onaj ko je uticao i utiče na odlazak i gubitak života naših mladi, protiv njega moraju da se poduzmu mjere, bilo da je on i muftija Kosova, ili imam, ili predsjednik države, premijer ili ministar. Ko god da je, zato što ništa ne postoji iznad državnih interesa. To moraju svi da shvate.
RSE: Da li u tom pravcu država i pravosudni organi rade dovoljno? Uključujući i vas, “Islamsku zajednicu?
Naim Trnava: Mi smo se trudili sa tim ovlašćenjima koje imamo. Ne možemo izaći iz svoje kože, kako narod kaže. Mi smo uradili ono što je u našoj moći. I, to nije posao koji može da obavi Islamska zajednica. To je posao države.
RSE: Da li država radi svoj posao?
Naim Trnava: Država radi nešto, ali, ne onoliko koliko se očekuje da uradi i kako da radi. Postoji prostor za većim djelovanjem, da više radi u tom pravcu.
Na primjer, mi smo dio Evrope i ja vjerujem da Kosovo treba da uzme za primjer kako su se ostale države Evrope ophodile prema ovom pitanju, zato što je popriličan broj onih koji su učestvovali u ovim ratovima, u ovim masakrima, iz evropskih država, ali i iz celog svijeta uopšte.
Na primjer, ovom problemu Danska je imala veoma dobar pristup. Danska je onima koji su se vratili iz rata odredila savjetnike, ili psihologe a kako bi se oni reintegrisali u društvo. To je veliki posao, ali je dobro urađen. Ove korake moraju da poduzmu i druge zemlje.
Islamska zajednica Kosova je podržala usvajanje zakona u Skupštini Kosova koji predvidja zatvorsku kaznu za one koji su krenuli na taj put, zato što Kosovo nema viška krvi da zalije arapske pustinje.
RSE: Da li odlazak kosovskih državljana na ratna žarišta u Siriji i Iraku može da dovede u rizik suživot i međureligijsku toleranciju na Kosovu?
Naim Trnava: Mi smo model koji treba da bude primjer svetu što se tiče međuvjerskog poštovanja unutar jednog naroda, kao što je albanski narod. Ko god pokuša da to naudi, neće uspijeti ni u prvom koraku.
Islamska zajednica Kosova u tim smislu predstavlja gvozdenu kapiju koju niko ne može da pređe u cilju narušavanja međuverskog odnosa koji postoji ne samo na Kosovu, već unutar albanskog naroda, gdje god živjeli, u okviru naših etničkih albanskih teritorija, ali i u dijaspori.
Mi ćemo uraditi nemoguće kako se ovi odnosi nikada ne bi ugrozili, čak iako neko pokuša to da postigne. Ja sam veoma ponosan što do danas, kao kosovski muftija mogu da kažem, ni jednom nisam čuo da je među nama bilo ikakvih međureligijskih nesuglasica.
A to što oni odlaze, to je, kao što sam rekao, pitanje kojim treba država da se bavi.
