Mladi Alžirac oboren je na pod i vezan lisicama. Uniformisani čovjek pritiska svoju cipelu na vrat nesrećnika, kolega samo čuči pored. Poziraju za kameru mobilnog telefona. Fotografije koje su šokirale Njemačku predstavljene su medijima u nedjelju.
Poprište skandala je dom za azilante u Burbahu, varošici na zapadu zemlje. Mučitelji su pripadnici privatne firma za obezbjeđenje SKI, angažovane da čuva izbjegličke domove. „Gledajući ove fotografije, lako se u sjećanje prizivaju mučiteljski poduhvati američkih vojnika u Iraku. Cilj je poniženje mučenog“, piše Vestfalenpost (Hagen).
„Obezbjeđenje uživa u demonstraciji moći nad bespomoćnim došljacima. Nevjerica. Ovo se ne dešava tamo negdje u svijetu, nego u našem dvorištu“, piše list i kritikuje političare koji se generalno zalažu za pomoć izbjeglicama: „Ko na političkoj bini srdačno poželi ljudima dobrodošlicu, taj ne bi smio da ostavi te ljude sa petparačkim sadistima.“
„Gledamo posljedice privatizacije obezbjeđenja“, rekao je Sebastijan Fidler iz Udruženja kriminalističkih službenika. On je za Špigel onlajn optužio okružnu vlast u Arnsbergu (kojem pripada gradić Burbah) da je iz nužde predala poslove bezbjednosti u privatne ruke i to bez provjere koga je zapravo angažovala.
U međuvremenu je lokalna vlast raskinula ugovor sa firmom SKI. Spornu firmu angažovao je European Homecare, koji upravlja velikim brojem prihvatnih centara i domova za izbjeglice. Ali tu nije kraj. Zapadnonjemački javni servis WDR javio je da problema nema samo u Burbahu, već i u Esenu i drugim smještajima u Sjevernoj Rajni Vestfaliji – koje takođe vodi European Homecare. Pa ni tu nije kraj – saznaje se da brojni bezbjednjaci firme SKI imaju debele dosijee u policiji.
„Scenario je uznemiravajući – ljudi koji su pobjegli od rata, nasilja i jada u svojim domovinama naišli su na sadističke mučitelje usred Njemačke“, piše kelnski Štat ancajger. List WAZ iz Esena postavlja niz pitanja: „Zašto uopšte privatnici upravljaju izbjegličkim domovima? Koliko temeljno se takve firme kontrolišu? I kako je moguće da se na tako osjetljivom poslu obezbjeđenja angažuju ljudi koji su činili krivična djela poput nanošenja tjelesnih povreda, nošenja oružja i poslova sa drogom? Nasilni rasisti i kriminalci u domu za tražioce azila – pa to je stvarno da čovjek sjedne i plače. Ljudi su ovdje došli tražeći sklonište od rata, nasilja i bijede. Obećanje koje smo im dali brutalno je prekršeno. Ne smijemo da prihvatimo ovakvo gaženje ljudskog dostojanstva i naših vrijednosti.“
Sa puno gorčine i razočaranja piše i Rajniše post (Diseldorf): „Slike kojima su počinioci dokumentovali svoja nedjela nose nešto od simbolike Gvantanama ili iračkog zloglasnog zatvora Abu Graiba. Počinioci nemaju ni trun obzira. Fotografije su nastale usred naše Sjeverne Rajne-Vestfalije, i svi mi bi trebalo da se stidimo jer naša zemlja očigledno nije u stanju da bolje štiti izbjeglice koje su već u svojim domovinama doživjele previše zla.“ Der noje tag (Vajden) podsjeća da brutalnost nije došla baš iznebuha: „Svako nasilje nad tražiocima azila, svaki kamen koji se baci ka domu, svaka zapaljiva riječ i populistička fraza – sve je to ideološka municija.“
