Svjetski bokserski šampion u WBO kruzer kategoriji rođen je u Srbiji. Muamer Hukić odnosno Marko Huk, rođen u Sjenici 11. novembra 1984. iako boksuje pod zastavom Njemačke, ponosno ističe da dolazi iz Srbije. On ovih dana boravi u našoj zemlji, a i pored mnogobrojnih obaveza, stigao je da da intervju za „Naše novine”, u kojem je govorio o karijeri, Srbiji, Kličku…
Kako je izgledao tvoj životni put?
S osam godina sam zajedno sa roditeljima, bratom i dvije sestre otišao u Njemačku, u Bilefeld. Kada sam imao deset godina krenuo sam na tekvondo i na svjetskom prvenstvu u Holandiji sam stigao do finala, u kom je moj protivnik diskvalifikovan jer je koristio nedozvoljene udarce. Poslije toga sam krenuo na kik-boks i tu sam osvojio evropsku i svjetsku titulu i tada sam riješio da se okrenem boksu.
Imao sam 15 amaterskih borbi i sve pobjede i sljedeći korak je bio profesionalni boks, a prvu borbu sam imao 2. novembra 2004.
Koliko ti znači podrška iz Srbije i da li postoji mogućnost da gledamo tvoj meč u Beogradu?
Zaista mi mnogo znači što ljudi iz moje zemlje navijaju za mene. I od Njemaca imam veliku podršku ali nije to isto. Ovdje imam mnogo prijatelja i kad dođem lijepo se osjećam i super se provedem. Radim na tome da imam meč u Srbiji i san mi je da se borim u punoj Kombank areni. Njemci malo zatežu oko toga, ali mislim da ćemo uspjeti da organizujemo tako nešto – ističe Huk, o čijoj karijeri brine Darko Popivoda iz menadžerske kuće „Megapromotion”.
Da li je postojala šansa da se boriš za Srbiju?
Njemci su od samog početka mnogo ulagali u mene. Morao sam da potpišem ugovor sa njima i tada je svaka šansa da boksujem pod zastavom Srbije stopirana. Čak su mi prilikom potpisivanja tražili da promijenim ime i da boksujem kao Marko Huk. Kada sam rekao da to ne želim, oni su mi rekli da onda nema ni ugovora, tako da sam morao da pristanem na promjenu imena.
Prije meča sa Aleksanderom Povjetkinim dobio si anonimno pismo u kojem se prijeti tebi i tvojoj porodici?
Nekoliko dana prije tog meča dobio sam prijetnje, ali nisam davao tome previše značaja jer ima mnogo ljubomornih ljudi. Uspjeh se ne prašta, a posebno ljudima koji dođu sa strane.
Dosta toga si već uradio i osvojio, koji su ti dalji ciljevi?
Svi imamo neke ciljeve, ali ja ne volim da pričam o tome. Najvažnije je da vjeruješ u sebe i da se ne predaješ. Meni je bitno da sam ja dobar primjer mladima koji me gledaju kao idola. Pazim kako se ponašam i gledam da budem dobar primjer.
Da li je Kličko jedan od sljedećih izazova i da li je moguće pobjediti ga?
Vjerovatno će i doći trenutak kada ću izazvati Klička, ali ne želim da jurim ka tome. Niko nije nepobjediv, pa tako ni on.
Kako se opuštaš i da li imaš neki hobi?
Kada mi obaveze to dozvoljavaju i kada imam vremena, kao i svi Balkanci, volim da se proveselim i opustim. Naravno, sve u granicama normalnog i bez pretjerivanja – uz osmijeh govori Huk.
Upisao si se na Megatrend univerzitet, koliko je obrazovanje bitno?
Škola i obrazovanje su veoma važni za svakog čovjeka, pa tako i za mene. Znanje je nešto što niko ne može da ti oduzme i zato apelujem na mlade da rade na sebi i da ne zapostavljaju školu.
